Udobno se smjestite u svojim stolicama i naslonjačima jer Athumanunh Vas opetovano vodi pričom, dakako, opet na samo njemu svojstven način, u jedan misteriozni svijet o kojem neki od Vas uopće ni sanjali nisu ... dobro, krećemo onda s nekih desetak, a možda i više priča.

Mnoge stare priče i legende kazuju da je život začet u svemiru i da je potom stigao na Zemlju. Još više starih priča i legendi kazuje da su to bili preci Maja, Tolteka Sumerana, Egipćana ..., a iz njihovih jezgri i žarišta života i kulture kasnije su nastajale grandiozne civilizacije našeg klasičnog svijeta. Međutim, postoje još starije i misterioznije priče koje kazuju da je nekada davno, u sam Osvit Vremena, postojao jedan još stariji svijet, svijet koji je prethodio samom čovjeku, a bio je to svijet božanskih i nadljudskih bića. Tragove te zagonetne civilizacije imamo prvenstveno u senzacionalnim nalazima arheologije, (ali oni se tko zna zašto još uvijek skrivaju) a isto je tako i u fosilnoj paleontologiji. Riječ je o tragovima divovskih bića, a čiji su fosilni ostaci, alatke i oruđa nađeni na Javi, u Aziji, Andima, Agadiru, Šri Lanki, Filipinima ...

Mi danas doista živimo među ostacima prošlih Svjetova. Naša današnja znanost vodi nas i objašnjava nam život naših predaka iz vremena paleolitika, te nas uvjerava da su se prvi hominidi (oni koji se od životinja razlikuju po inteligenciji koju rabe za svoje ciljeve – po Athumanunhu) pojavili negdje prije 8 milijuna godina! No, Athumanunh vidi i zna (iz knjiga mudrih i drevnih) da paleolitik počinje negdje oko 4 milijuna godina prije i to pojavom prvog 'homo habilisa'  (Athumanunh ga od milja naziva 'spretni čovjek') ... mogao bi Vas sada Athumanunh voditi kroz paleolitik milijunima godina sve do 'homo erectusa' ('onaj koji hoda uspravno' – od milja naziva ga tako Athumanunh), pa preko 'homo sapiensa' ('mudri čovjek' – opet od milja tako ga nazva Athumanunh) sve do nevjerojatnog 'homo neandertala' ('slijepa ulica' – nazva ga Athumanunh) i  'homo cromanona' ('čovijek s kojim počinje misterija' – naziva ga opet Athumanunh na samo njemu razumljiv način).

Dakle, pojavom misterioznog 'kromanjonca' počinje i 'službeno' mezolitik (oko 10 000 godina prije nas, 'homo tehnicusa', kako nas opet naziva Athumanunh od milja). Led se u to doba povlači (topi se, a mora se uzdižu i u njima nestaje – Atlantida ta najveća tajna prošlosti i najveća misterija sadašnjosti, Athumanunhova opsesija i nikada dosanjani san ... no, dobro, vrijeme je to nastanka rasa (europeidi, negroidi, mongoloidi), čovjeku se odjednom pridružuje najvjernije i najiskrenije biće – pas (taj do smrti odan čovjekov prijatelj koji mu otvara putove, čuva ga i štiti, do smrti ga ne ostavlja i nikada ni ne pomišlja na izdaju ...), obitelji se udružuju u rodove, rodovi u plemena (no, do trenutka kada će se plemena udruživati u narod proći će još tisuće godina ljudske povijesti – po Athumanunhu).

Onda pak iznenada dolazi neolitik (negdje oko 6000 godina prije nas – po Athumanunhu), a pojavljuju se i prvi alati – motika, srp i plug. Sve bi to bilo normalno, ali kamo su nestali Svjetovi od prije?! Bezbrojni megalitski spomenici i zdanja prkosno i ponosno stoje još i danas kao da svjedoče patnjama i lutanjima, beskrajnim i krvavim borbama za opstanak tijekom tih lutanja i osamljenosti tih davno prije propalih i uništenih Svjetova čije simbole, šifrirane poruke, konstrukcije i njihovu usamljenost na Zemlji, mi današnji 'homo tehnicusi' ipak još uvijek nismo do kraja razjasnili i spoznali ... jer mi se danas i dalje panično bojimo Vremena, Vremena u kojem bi trebali dočekati svoj kraj, a uopće ne primjećujemo da se to neumoljivo i nemilosrdno Vrijeme istinski boji piramida, boji se to Vrijeme sfinge i njezinog misterioznog pogleda, straše ga glava Moai koje se zagonetno i tajnovito osmjehuju pogleda uprtih u beskrajna prostranstva visina, boji se ono tajnovitih krugova Stonhengea i tihog, ali razumljivog šaputanja morskih valova: Aa – tlant(i) – sssss, što ispiru krš i krhotine prošlosti, te oplakuju izblijedjele kosti u samo djeliću sekunde sata tog Vremena koji još uvijek zapravo pokazuje tek jutro ljudskog roda ...