K slobodi nas je vodio Krist. Stojte dakle čvrsto i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti!

² Evo, ja, Pavao, kažem vam: "Ako se obrežete, Krist vam neće ništa koristiti.

³ A opet svjedočim svakome čovjeku, koji se obreže, da je dužan izvršiti sav zakon.

⁴ Rastavljeni ste od Krista, koji hoćete zakonom da se opravdate, izgubiste milost.

⁵ Jer mi iščekujemo u Duhu iz vjere radu opravdanja.

⁶ Jer u Kristu Isusu niti što pomaže obrezanje, ni neobrezanje, nego vjera, koja radi po ljubavi.

⁷ Trčali ste dobro; tko vam je branio, da se ne pokoravate istini?

⁸ Ovo odvraćanje nije od onoga, koji vas je pozvao.

⁹ Malo kvasca ukiseli sve tijesto.

¹⁰ Ja se uzdam u vas u Gospodinu, da ništa drukčije nećete misliti. A tko vas buni, podnijet će osudu, makar tko bio.

¹¹ A ako ja, braćo, još obrezanje propovijedam, zašto još trpim progone? Onda je uklonjeno spoticanje križa!

¹² O da bi odsječeni bili oni, koji vas bune!

¹³ Jer ste vi, braćo, na slobodu pozvani; samo ne dajte, da sloboda bude na službu tijelu, nego ljubavlju služite jedan drugome!

¹⁴ Jer se sav zakon izvršuje u jednoj riječi: "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe!"

¹⁵ Ali ako jedan drugoga grizete i izjedate, gledajte, da jedan drugoga ne istrijebite!

¹⁶ A velim: "U duhu živite, i želja tjelesnih nećete izvršiti!

¹⁷ Jer tijelo želi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne činite ono, što hoćete.

¹⁸ Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom.

¹⁹ Očita su djela tjelesna, a ova su: "preljubočinstvo, nečistoća, besramnost, razuzdanost,

²⁰ Idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, ljubomor, srdžbe, spletke, razdori, sljedbe,

²¹ Zavisti, ubojstva, pijanstva, razuzdane gozbe i ovim slična, za koja vam unaprijed kažem, kao što sam i prije rekao, da oni, koji tako što čine, neće postići kraljevstva Božjega.

²² A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost,

²³ Krotkost, umjerenost; protiv ovakvih nema zakona.

²⁴ A koji su Kristovi, raspeli su tijelo sa strastima i požudama.

²⁵ Ako u duhu živimo, i hodajmo u duhu!

²⁶ Ne tražimo tašte slave, tako da izazivamo jedan drugoga i zavidimo jedan drugome.

Braćo, ako i upadne čovjek u kakav prekršaj, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom krotkosti; a pazi na sebe, da i ti ne budeš iskušan!

² Nosite bremena jedan drugoga, i tako ćete ispuniti zakon Kristov!

³ Jer ako tko misli, da je što, a nije ništa, vara sam sebe.

⁴ A svaki neka ispita svoje djelo, i tada će on samo u sebi imati slavu, a ne u drugome,

⁵ Jer će svaki svoje breme nositi.

⁶ A koji se uči riječi, neka dijeli od svakoga dobra onome, koji ga uči!

⁷ Ne varajte se: "Bog se ne da ružiti, jer što čovjek posije, ono će i požeti.

⁸ Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela će požeti propast; a koji sije u duh, od duha će požeti život vječni.

⁹ A dobro činiti, neka nam ne dodija, jer ćemo u svoje vrijeme požeti, ako ne sustanemo.

¹⁰ Zato dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, a osobito onima, koji su s nama u vjeri!

¹¹ Vidite, kakvim sam slovima pisao vam rukom svojom!

¹² Jer svi, koji hoće da se svide tijelom, oni vas sile, da se obrežete, samo da ne budu progonjeni zbog križa Kristova.

¹³ Jer ni oni sami, koji se obrezuju, ne drže zakona, nego hoće, da se vi obrežete, da se hvale vašim tijelom.

¹⁴ A ja, Bože sačuvaj, da se čim drugim hvalim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojemu je meni svijet raspet, i ja svijetu.

¹⁵ Jer u Kristu Isusu niti što pomaže obrezanje, ni neobrezanje, nego novi stvor.

¹⁶ I svi, koji po ovome pravilu žive, na njih mir i milosrđe, i na Izraela Božjega!

¹⁷ Od sada neka mi nitko ne dosađuje, jer ja nosim na tijelu svojemu znakove Gospodina Isusa!

¹⁸ Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen.

 

A slaboga u vjeri primajte lijepo, a da ne sudite o mišljenju njegovu.

² Jer jedan vjeruje, da smije sve jesti, a koji je slab, jede zelje.

³ Koji jede, neka ne prezire onoga, koji ne jede, i koji ne jede, neka ne osuđuje onoga, koji jede, jer ga je Bog primio,

⁴ Tko si ti, koji sudiš tuđemu slugi? On svojemu gospodaru stoji ni pada; a stajat će, jer ga može Gospodin podignuti.

⁵ Jer jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki: svaki neka je uvjeren za svoju misao!

⁶ Koji na dan pazi, zbog Gospodina pazi; i koji jede, zbog Gospodina jede, jer zahvaljuje Bogu. I koji ne jede, zbog Gospodina ne jede, i zahvaljuje Bogu.

⁷ Jer ni jedan od nas ne živi samomu sebi, i ni jedan ne umire samomu sebi.

⁸ Jer ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Ako dakle živimo, ili ako umiremo, Gospodnji smo.

⁹ Jer zato Krist umrije i oživje, da zavlada i mrtvima i živima.

¹⁰ A ti zašto sudiš brata svojega ni ti zašto prezireš brata svojega? Jer svi ćemo stajati pred sudom Božjim.

¹¹ Jer je pisano: "Tako živ ja, govori Gospodin, meni će se pokloniti svako koljeno, i svaki će jezik slaviti Boga."

¹² Tako će dakle svaki od nas dati Bogu račun za sebe.

¹³ Zato ne sudimo više jedan drugoga; nego ovo većma mislite, da ne postavljate bratu spoticanja ili biti uzrok povoda za zlo!

¹⁴ Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu, da ništa nije nečisto po sebi, osim onomu, koji misli, da je što nečisto, onomu je nečisto.

¹⁵ A ako je brat tvoj zbog jela žalostan, već ne postupaš po ljubavi. Ne upropašćuj jelom svojim onoga, za kojega je Krist umro!

¹⁶ Dakle neka se ne psuje vaše dobro!

¹⁷ Jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu Svetome.

¹⁸ Jer tko u ovome služi Kristu, ugodan je Bogu i mio ljudima.

¹⁹ Tako dakle starajmo se za ono, što promiče mir, i potičimo jedan drugoga na dobro!

²⁰ Ne ruši djela Božjega zbog jela; jer je sve čisto; nego je zlo za čovjeka, koji jede sa spoticanjem.

²¹ Dobro je ne jesti mesa, i vina ne niti, i ono ne činiti, na što se tvoj brat spotiče, ili se smučuje, ili slabi.

²² Imaš vjere? Imaj je sam za sebe pred Bogom! Blagoslovljen je, koji sam sebe ne sudi za ono, što nađe za pravo!

²³ A koji sumnja, ako jede, osuđen je, jer ne radi po vjeri. A sve, što ne biva po vjeri, jest grijeh.

A dužni smo mi jaki slabosti slabih nositi, i ne sebi ugađati.

² Svaki od nas neka ugađa bližnjemu, da napreduje u dobru.

³ Jer i Krist nije ugađao sebi, nego kao što je pisano: "Pogrde onih, koji tebe grde, padoše na me."

⁴ Jer štogod je pisano, pisano je za našu nauku, da strpljivošću i utjehom Pisma nadu imamo.

⁵ A Bog strpljivosti i utjehe neka vam dadne, da složno mislite među sobom po Kristu Isusu,

⁶ Da jednodušno jednim ustima slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.

⁷ Zato primajte jedan drugoga, kao što je i Krist primio vas na slavu Božju.

⁸ Jer kažem, da je Krist Isus bio sluga obrezanja zbog istinitosti Božje, da potvrdi obećanje ocima;

⁹ A neznabošci da slave Boga zbog milosrđa, kao što je pisano: "Zato ću te slaviti među narodima Gospodine, i pjevat ću imenu tvojemu."

¹⁰ I opet govori: "Veselite se, narodi, s narodom njegovim!"

¹¹ I opet: "Hvalite Gospodina, svi narodi, i neka ga slave svi puci!"

¹² I opet Izaija govori: "Bit će korijen Jesejev, i koji će ustati da vlada nad narodima, u njega će se uzdati narodi."

¹³ A Bog nade neka vas napuni svake radosti i mira u vjeri, da obilujete u nadi jakošću Duha Svetoga!

¹⁴ A ja sam i sam uvjeren za vas, braćo moja, da ste i sami puni dobrote, napunjeni svakoga znanja, da možete jedan drugoga opominjati.

¹⁵ A pisao sam vam braćo dijelom slobodnije, da vam napomenem zbog milosti, koja mi je dana od Boga,

¹⁶ Da budem sluga Krista Isusa za narode, izvršujući svetu službu evanđelja Božjega, da bude prinos naroda ugodan i posvećen u Duhu Svetome.

¹⁷ Imam dakle slavu u Kristu Isusu kod Boga.

¹⁸ Jer ne smijem govoriti što o onome, što Krist nije učinio po meni, da obratim narode riječju i djelom,

¹⁹ U sili znaka i čudesa, u sili Duha Svetoga, tako da sam od Jerusalema i naokolo sve do Ilirika napunio evanđeljem Kristovim.

²⁰ I tako sam se trudio, da ne propovijedam evanđelja ondje, gdje se je već spominjao Krist, da ne gradim na tuđemu temelju,

²¹ Nego kao što je pisano: "Kojima nije javljeno za njega vidjet će; i koji nijesu čuli, razumjet će."

²² Zbog čega sam mnogo puta bio spriječen da dođem k vama.

²³ A sad više ne imajući mjesta u ovim krajevima, a imajući želju već od mnogo godina da dođem k vama.

²⁴ Kad pođem u Španjolsku, nadam se, da ću prolazeći vidjeti vas, i vi ćete me otpratiti onamo, kad se najprije ponešto naužijem vas.

²⁵ A sad idem u Jerusalem, da poslužim svetima.

²⁶ Jer Makedonija i Ahaja nađoše za dobro da skupe neki prinos za siromahe svetih, koji su u Jerusalemu.

²⁷ Oni nađoše to za dobro, i dužnici su njihovi, jer kad neznabošci dobiše dio njihovih duhovnih dobara, dužni su njima i svojim zemaljskim poslužiti.

²⁸ Kad ovo dakle svršim i ovaj im plod izručim, zaputit ću preko vas u Španjolsku.

²⁹ A znam, da kad dođem k vama, doći ću s obiljem blagoslova evanđelja Kristova.

³⁰ Molim vas dakle, braćo, zaradi Gospodina našega Isusa Krista i zaradi ljubavi Duha Svetoga: Pomozite mi u borbi molitvama za me k Bogu.

³¹ Da se izbavim od nevjernika u Judeji, i da služba moja u Jerusalemu bude ugodna svetima;

³² Da s radošću dođem k vama po volji Božjoj, i okrijepim se s vama.

³³ A sada Bog mira neka bude s svima vama! Amen.

http://hr.wikisource.org/wiki/Pavlova_poslanica_Rimljanima_(%C5%A0ari%C4%87)/Glava_15.