Možda previše su rastrgani moji oblaci

da bi mogli postati raslinje novih putokaza,

možda iscurilo je čekanje kao posljednja kap

ambrozijskog užitka,

možda nejaki su mornari na mojim lađama

da drže jedro nategnutim

dok prijete ralje olujnog vremena

koje guta nemilice svako žilavo sjeme početka.

Možda trebam skočiti s mosta uzdaha

u žednu rijeku istrošenih vodotoka

ili se prepustiti mirisu zapuštenih vrtova,

možda se razbolila odanost

zarobljena u glazbenoj kutiji

i život se pretvara u ritual moći i htijenja,

a možda jednostavno treba pogriješiti

da bi se mogla staviti točka,

da bi se moglo otići.