U ovoj siromašnoj strani tišine
ne privhaćam sveopći alibi tuge.
Možda samo obrise suza,
jer nose vidljivu stvarnost boli.
Pukotine su se proširile
za nekoliko neizgovorenih riječi,
ogledalo se iskrivilo u refleksiji srca,
na plamen naš, pale su kapi kiše,
koje ovaj put nismo dozivali.
Znam da tamo u mome tjelu bukti rat,
vojska misli napada
posljednju crtu obrane
organa kojim te čeznem.
U ovoj siromašnoj strani tišine
ne privhaćam sveopći alibi tuge.
Zato, molim te,
pošalji mi onoliko brigada utjehe,
koliko sam puta ti rekao:
Volim te.
bglavac
edin.kecanovic
