Drago Plečko Gand
interview

http://www.gamer.hr/

Tko je Drago Plečko?

Pa, ono što ste rekli - alternativac. To više nema značenje koje je imalo prije 20 godina kada su metode liječenja prirodnim preparatima, dijetama i energetskom medicinom bile nešto o čemu medicina nije htjela ni čuti. Kako je prirodna medicina potvrđena u praksi čak i u slučajevima najtežih malignih oboljenja, kao tzv. Budwig dijeta, pa, recimo čak kod autizma gdje se stanje može poboljšati dijetom, prešutno je prihvaćen termin komplementarna ili tradicionalna ili nekonvencionalna medicina. Kako ja imam magisterij iz područja organske kemije i poznajem praktično sve tradicionalne medicine poput tibetanske, kineske i ajurvede, trpaju me u kategoriju alternativnih terapeuta. U ovom trenutku imam svoje savjetovalište u Samoboru, u centru grada, Perkovčeva 21, s telefonom 01/3360-029 i mob. 098/1897021, gdje primam ljude i dajem im savjete, dijetetske proizvode i obavljam tretmane brisanja kvantne informacije iz energetskog tijela. Najnoviji su mi projekt tzv. Vorteks antene, koje djeluju na vodu tako da joj daju neka čudesna svojstva a to ima veliku budućnost. Upravo te antene na Stanford university testira dr Chris Duffield, na tumorskim stanicama. Uz to sve, naravno, propovjednik sam duhovnosti kao jedinog izlaza iz krize 21.stoljeća koja je na pomolu.

Vratimo se uvodniku ovog intervjua. Nije li neozbiljno svrstavati korisnike PC-ja u nekakvu subkulturnu skupinu s obzirom da je danas računalo opće prihvaćeno sredstvo za učenje, rad, zabavu?

U pravu ste. PC je nužnost bez koje više nitko pismen i potrebit za informacijom neće moći živjeti. Tradicionalisti misle da je to "zlatno tele" našeg doba u čemu ima dosta istine ako uzmemo u obzir demona koji se šulja Internetom - to da svatko može na web stranicu i u neki chat room uvaliti svoju istinu ili neku dezinformaciju koja se može dobro prodati naivčinama. Sjajan je primjer svojedobni gaf nekog tipa iz New Mexica koji je na prijateljevu stranicu lansirao 23 slike i melodije za koje je tvrdio da ih je našao u skrivenim špiljama a poruka su vanzemaljske civilizacije. Stvar je bila toliko uvjerljiva da je stranicu posjetilo preko 2,000.000 ljudi u svega nekoliko dana. E, kada se spremio da im proda monografiju koja bi valjda otišla u tisućama primjeraka, prijatelj čija je bila stranica ga je otkucao i tako je cijela stvar pala u vodu.
S druge strane, glasnogovornik antiglobalizma Noam Chomsky smatra da je Internet posljednja oaza demokracije koju se neda kontrolirati. Pa sada recite sami što je istina..Rekao bih da meso uvijek ide uz kosti...

Vi ste kao sugovornik zanimljivi zbog mnogo razloga, no moram iskoristiti ovu prigodu i pitati vas nešto kao roditelja. Naime, još nisam imao prigodu raditi intervju koji bi čitateljima prikazao pogled na igre iz roditeljskog kuta. Jednom prilikom mi se mejlom javila jedna mama iz Zagreba, koja se požalila kako njezin 12-godišnji sin po 5 sati dnevno igra igre na PC-ju. Ona je naravno bila očajna, i s tim je mejlom (koji je u biti bio komentar na jednu moju kolumnu), željela akcentirati kako je računalo zlo današnjice. Iskreno mislim da je zlo današnjice roditelj koji svom djetetu dozvoljava da 5 sati dnevno igra PC igre, no to je samo moje mišljenje. Vi ste otac troje djece koja se koriste računalom, a za Mihovila znam da je redovni posjetitelj Gamera, i da je aktivan u jednom domaćem klanu. Da li vi kao roditelj dozirate korištenje PC-ja ili prepuštate klincima da u tom smislu sami raspolažu svojim vremenom?

Doziram ja ali me nitko ne sluša. Mihovil ima 12 a Dragec 8 godina, no ne mogu se pohvaliti da sam im autoritet. Čim okrenem leđa, evo ih pred računalom. Još mama koji puta da podršku tako da se tješim da možda ima nečeg dobrog u tome. U moje smo vrijeme u birtijama trusili pelinkovac, a sada klinci luduju po Internetu. Čini mi se da je to bolje, a i mislim da postupno pada ta manijakalna ovisnost o igricama, jer ipak dolazi do zasićenja. Ja sam ko lud igrao Might&Magic kada je tek došao, satima...Još na modelu 386. No, polako me popustilo. Zvuči smiješno jer sam tada već bio stari konj pa mi se žena smijala.
Dakle, u načelu ne branim mojim klincima računala ali nastojim da to ne prijeđe u sjedenje od više od 2-3 sata....a i želim da ovladaju informatikom što prije, jer je to kao znanje jednog stranog jezika.

S obzirom da je današnjoj mlađoj populaciji putem Interneta dostupan uistinu šaren materijal, jesu li roditelji uopće svjesni da njihova djeca u cyberu možda ipak malo prerano konzumiraju informacije o drogi ili pornografiji? Da li to uopće možemo promatrati u nekom pozitivno/negativnom svjetlu?

Što se pornografije tiče, ona je na svakom koraku, kiosku, časopisu, svakom američkom filmu još tome garnirano neukusnim nasiljem...to je sredstvo manipuliranja masama i oni koji to čine znaju da to ne možemo izbjeći osim tako da odgajamo svoju djecu na način da ne podliježu takvu utjecaju iznad svoje prirodne znatiželje koja je normalna. Ja velim, vidjeti će to prije ili kasnije i neka pretjerana mistifikacija nema smisla. Nisam zabrinut, Priroda se brine da je svaka nova generacija sve otpornija na izazove svog vremena. A što se tiče droge, objavio sam cijelu knjigu o tome na mojoj web stranici www.geocities.com/d_plecko radi koje su me čak i pljuvali, uglavnom amateri koju ponavljaju frazu o "reduciranju štete" a da ne znaju uopće o čemu je riječ. Knjiga govori istinu o drogama jer sam ja magistrirao upravo na halucinogenim drogama pa mi ne može docirati netko čije su informacije došle sa Interneta. A tu imate sve: upute kako iz obično drača uz dva otapala pripremiti visokoaktivni DMT, kako u kuhinji skuhati superjake antidepresive za drogiranje, kao GHB, kako spraviti izuzetno opasnu drogu CB-2 itd.... Tko to može zaustaviti? I ako može, hoće li proći puko moraliziranje o štetnosti narkotika?

S obzirom na Vaše iskustvo u radu s narkomanima, mislite li da prekomjerno korištenje računala može dovesti do određene psihičke ovisnosti? U Americi se ljudi već naveliko liječe od ovisnosti ove vrste, no u toj se zemlji ljudi liječe i od prežderavanja bananama, čokoladom, ili gledanja "soap" serija, pa nisam siguran koliko je to relevantan primjer.

To je bez veze. Ne postoji ovisnost, postoji ovisnik. Roditelji tendiraju za drogiranje okriviti sredinu, prijatelje, dilere, školu, nastavnike, televiziju, časopise a narkoman je njihovo dijete. Kao prvo, čokolada ima spoj koji popularno zovu "hormon sreće" i to je bezazleno ako niste teški 150 kilograma. Drugo, ustanovljeno je da oko 15% populacije ima tzv. gen ovisnosti, dakle sklonost bilo kakvoj ovisnosti, bila to marihuana ili računalo. Kako svuda mora biti kolateralne štete, tako je to i kod kompjutera. Uvijek će postojati netko lud ili ovisan koji će blejati u kompjuter 12 sati na dan. Pa što onda? Da zabranimo informatiku? A "soap" serije su terapija za dokone domaćice koje bi radije išle na Havaje kada bi ih netko tamo pozvao. Da nema strasti, ovisnosti, avanture i gluposti, od čega bi se život sastojao?

U jednoj anketi na Gameru u kojoj je bilo pitanje "Uzimate li drogu?", znatan broj ljudi odgovorio je: "Nikad nisam uzeo drogu, no kako ne bih ispao drugačiji u društvu, ostavljam dojam da jesam." Znam da ste vi i vaša supruga dosta radili s narkomanima. Kakva su vam iskustva s ovim profilom mladih ljudi? Jesu li to potencijalni budući ovisnici?

Ovdje iznosim isključivo moje privatno mišljenje: ne vjerujem da su ekperimentatori koji se tu i tamo napuše marihuane sigurni putnici prema "horsu". Prije svega to je pitanje smisla u životu. Oni koji kao studenti flertuju sa lakim drogama a kasnije u studiju i drugim aktivnosti pronađu snažan poticaj za afirmaciju ili ostvarenje ambicija, brzo gube interes za "joint" ili "eks". Jer, budimo sasvim iskreni, lake droge ne pružaju ništa tako fenomenalno što bi moglo izgurati zdrave životne ambicije. E, sada dolazimo do luzera koji će lako kliznuti prema nečem jačem kao sredstvu identifikacije što završava katastrofom. Zapamtite, onoliko ste uspješni koliko sami vjerujete da jeste. John Shedd kaže:"Brod je siguran u luci. Ali, brodovi ne služe za to da budu u luci...". Ja kažem idi i bori se, živi, jer život je zato stvoren.....Kada su Senecu njegovi učenici pitali što da rade, jer eto, život je težak. On im je rekao:" Nije da se ne usuđujemo jer je život težak. Život je težak jer se ne usuđujemo...". Nije da je lijepo reći, ali - fight or die.

Kad smo kod droge, moram pohvaliti vašu knjigu "Droga, bič novog doba". Konačno je netko uspio prezentirati narkomaniju na način na koji se ona uistinu i dešava, te skrenuti pažnju na drogu onda kad je već uvučena u obitelj, naputiti ljude da je prepoznaju. Mislim da su tribine i knjige koje se obraćaju ljudima s prosvjetiteljske razine poput: "Ne uzimajte drogu, loša je za zdravlje" bacanje novca i energije. Zašto se i dalje inzistira na takvoj vrsti edukacije mladih ljudi?

Rutina. Lova automatski dolazi za programe, bili oni suvisli ili ne. Nedaj Bože da netko uzdrma nekom novom idejom. Podrumi su puni knjiga koje nitko ne čita, klinci se u školi podsmjehuju kada ih netko plaši da će umrijeti od marihuane. Jer su na Internetu vidjeli drugu, mnogo privlačniju priču. Mislim da je rješenje samo u grupnom radu s manjim grupama, bez tajenja činjenica i mistifikacije. A država nema dovoljno kvalificiranog kadra za to.
Što se tiče ovisnika o teškim drogama koji ionako hametice odlaze ilegalno izvan Hrvatske na liječenje alternativnim metodama ibogainom ili "heantosom", ne bi li bilo bolje da jedna stručna institucija u nas ispita potencijale tih metoda koje već istražuju u Miami Dade Hospital? Ne bi li to bilo sigurnije za one koji će ionako pokušati i time?

U vašoj knjizi "Moji susreti s jogijima" opisali ste fascinantne susrete s nekim od najvećih živućih svetaca Indije, no mada je ta zemlja prenapučena visoko produhovljenim ljudima, jednako se tu nađe i šarlatana koji lako zavedu lakomislene Zapadnjake. Kako prepoznati pravog duhovnjaka?

Nema recepta. To je stvar intuicije i vašeg poštenja. Iz iskustva znam da oni koji duhovnost traže zbog materijalnih probitaka i zaštite u ovom svijetu uglavnom dobe psihoterapeute preodjevene u monahe i istočnjačke svece. Daju lovu i što je više daju misle da su u većoj milosti. Ako moram izdvojiti neki tradiciju koja je vrlo moćna ako po ničemu a ono po imenima prošlosti onda je to Sant Mat. Klasično djelo Sant Mata, Sar Bachan, u detalje opisuje više razine postojanja. Znam to jer sam to i doživio u meditaciji. Bio sam tamo i u to nema nikakve sumnje.
No, ne treba ići daleko: čvrsto je znanstveno dokazano da molitva upućena nelokaliziranoj stvarnosti, kršćanska ili neka druga, može stvarati čuda. Ako ste savršeno iskreni, savršeno, ponavljam....

Recite nam nešto o Vašim gejmerskim sklonostima? Načuo sam da s vremena na vrijeme volite zaigrati Far Cry. Čemu bi ste u toj igri dali prednost? Grafici ili igrivosti?

Za Far Cry sam prestar, nikako da ukokam onog trećeg tipa koji mi izroni iza leđa. No, fasciniran sam igrom "Gabriel Knight III". Tu su ti misteriji vezani uz Sv. Graal i dobra mentalna gimnastika. Imam prijatelja koji je 17 godina živio u SAD, Marko Bahovec-Truli, koji je najveći majstor za računalne igre kojega sam ikada vidio. Pravi Einstein za PC, mogao bi biti vaš maneken....

Herbertov "Dune" je kultni serijal koji smo svi ili čitali, ili gledali, ili pak igrali na PC-ju. Da li je istina da joj ni vi niste odoljeli u računalnom obliku? :))

Istina je. Uz "Camelot" mi je to bila najdraža igrica, zapravo, Dune II. I to ne bi išlo bez mog sina Mihovila koji zna reći:"Daj stari, makni se...da ti pokažem kak to ide...". I što mogu nego maknuti se i prepustiti stvar stručnjaku?

Zahvaljujući piratstvu, u nas imamo slučajeve da djeca od 6 godina igraju igre s nasilnim predznakom koje su na Zapadu strogo zabranjene za uzrast ispod 18 godina. Što mislite o načinu izbora igara za djecu? Koji kriteriji su po Vama najučinkovitiji? Treba li izbor prepustiti samim klincima, pa vršiti naknadno filtriranje?

To je abnormalni ekstrem. Prosječna djeca ne pokazuju stvaran interes za igrice prije osme godine a i tada su limitirani svojim intelektom. Ne znam kako bih postupio da je to moj problem. Igrice koje igraju moji klinci su prihvatljive, a i ako su nasilne to je nasilje više komično nego dramatično.

Što mislite, zašto su najprodavanije igre za računalo, upravo igre destruktivnog karaktera? Zamislite igru u kojoj je glavni lik guru, svetac koji dakako ima nadprirodne moći i "stvari" rješava na svoj način. Mislite li da bi to bila zanimljiva baza današnjem gejmeru mlađe populacije? Igrati igru u kojoj bi glavni lik bio Isus, Babaji ili Sai Baba?

Ovo je odlično pitanje. Dakle, djeca prije svega trebaju prihvatiti da u njima postoji "tamna strana", destrukcija koja može biti kreativna. Za velika znanstvena otkrića je potrebna agresivnost, katkada destrukcija. Ako ne šteti drugim ljudima ona je normalna, a dijete će se lakše s njome sresti kroz igrice nego u realnom životu.
Da, kada bismo imali igricu gdje je centralni lik svetac, guru, Isus, Yoda, Sai Baba, ona bi bila vrlo popularna ali prije svega što su ti ljudi simbol moći.
Svojedobno sam htio napisati predložak za igricu Prosvjetljenje, gdje svatko prvo traži svog gurua a zatim kroz prepreke koje mu on postavlja, ide ka duhovnoj iluminaciji. Već sam je solidno razradio, ali nije bilo logistike koja bi se pretvorila u elektronski proizvod.

Evidentno je da u našem školstvu nedostaje informatički obrazovanog kadra. Možemo komotno ustvrditi da je to grana školstva u kojoj u većini slučajeva učitelj nema Bog zna što naučiti učenike. Hoće li se to promjeniti smjenom generacija?

Bez brige. Evolucija gura naprijed nesmiljenom silinom. U nuždi je Vrag muhe jeo. Tako će se gospodari naših umova osjetiti ugroženima ne krenu li naprijed ili - u zasluženu mirovinu.