Obrezivanje
Obrezivanje (također cirkumcizija od
lat. circumcisio) je izraz koji stoji za razne oblike, ponekad veoma teških tjelesnih sakaćenja raširenih među raznim narodima diljem svijeta.
Komplet za cirkumciziju iz 18. stoljeća.
Najpoznatije je obrezivanje prepucija penisa koje poznajemo iz Biblije, a vršilo se u znak sporazuma između Jahve i Abrahama, odnosno Boga i Židova. Obavljalo se na muškoj bebi koja je navršila 8 dana. Ovaj oblik obrezivanja kod Židova, kasnije preuzima i islam, kod kojih je poznat pod imenom 'sunet'. Obrezivanje muškaraca vršilo se (po Zelleru) na više načina, to su:
1) incizija (incisio),
2) perforacija , bušenje (perforatio),
3) cirkumcizija (circumcisio vera),
4) subincizija, (introcisio), i
5) testikularna ekstirpacija, odnosno odsjecanje jednog testisa (exstirpatio testiculi) . Exstirpatio testiculi sinistri, poznavali su također Hotentoti, Ponapejci, stanovnici Prijateljskih otoka i neki narodi istočne Afrike. Kod australskih domorodaca bilo običaja vršenja teških sakaćenja subincizijom i testikularnom ekstirpacijom, a Kaj Birket-Smith navodi da ga je bilo i u Africi . Postojali su i oblici sakaćenja klitoridektomijom koje su se odvijale nad djevojčicama u Arabiji i Africi.
Sakaćenja obrezivanjem nije karakteristika samo kod Židova, i njihovih prvih rođaka, Arapa. Razne vrste ovog običaja bile su prisutne i u Africi južno od Sahare, nadalje u velikim djelovima Australije, i nekim područjima Indonezije i Oceanije. Na ova dva posljednja mjesta javlja se nešto mlađa varijanta, poznata kao incizija (incisio), urez u prednju kožicu . Kod Samoanaca vršila se operacija incizije prepucija, a ovo su poznavali i na Celebesu, dok su njima veoma udaljeni Tatari (slučaj navodi Gmelin) vršili eksciziju (Excisio praeputii). Perforaciju prepucija poznavali su neki narodi u Kini i istočnom Turkistanu.
Tjelesna sakaćenja, ne računajući muslimanski 'sunet' i 'židovsko obrezivanje' dovode se u vezu s prelaskom iz dječjeg u svijet odraslih, odnosno pripadali su obredima inicijacija. Ipak, i u nekim muslimanskim zemljama to je obred inicijacije, na primjer među turskim i bosanskim muslimanima.
Medicinski razlozi
U Americi se tijekom 1880-ih godina pod utjecajem dr. Johna Harveya Kellogga, utemeljitelja poznate američke tvornice žitnih pahuljica pojavila antimasturbacijska kampanja i njegova teorija da će obrezani dječaci manje masturbirati, a za djevojčice koje masturbiraju preporučivao je spaljivanje klitorisa kiselinom . Tako su se dječaci odmah po rođenju počeli obrezivati i u Sjedinjenim državama ta je operacija postala rutinska. Tijekom postupka obrezivanja, gurne se duguljast instrument u prepucij da ga se otkine s glavića penisa, zatim se odreže jedna trećina do jedne polovine kože na penisu, a tradicionalno se obavlja bez anestezije kako je i preporučivao dr. Kellogg.
Kasnije se obrezivanje pokušalo opravdati medicinskim razlozima, tvrdnjama da se tako sprečava rak penisa ili rak grlića maternice, međutim, usporedna istraživanja s ostalim zemljama nisu pokazala nekakav utjecaj obrezivanja na sprečavanje oboljevanja od tih bolesti, već se pokazao veći broj osakaćenih penisa obrezivanjem, nego onih koje je uništio rak penisa. Zatim su se pojavile tvrdnje da neobrezani muškarci lakše dobivaju spolno prenosive bolesti, kao i AIDS, no ponovno usporedna istraživanja s Europljanima (koji su uglavnom neobrezani), nisu pokazala ništa veća odstupanja nego kod Amerikanaca, a i mit o velikom broju neobrezanih muškaraca koji će imati kožicu koja se neće dati povući (fimoza), istraživanjima je srušen, jer samo jedan posto neobrezanih muškaraca ima taj problem. Međutim liječnici u Americi odlično zarađuju tim zahvatom, a i skloni su medicinskim predrasudama (također imaju neopravdano veći broj carskih rezova i histerektomija u odnosu na Europske liječnike).
Prepucij ima puno živčanih svršetaka koji su osjetljivi na pritisak, održava glavić penisa vlažnim, a dodatna koža pruža dodatni užitak pri odnosu i masturbiranju. Tijekom djetinjstva je unutarnja strana prepucija fizički povezana s kožom na glaviću penisa i to štiti otvor penisa od iritacija i infekcija, a s vremenom se stanice koje povezuju te dvije površine počnu same odvajati. Dječaci često povlače prepucij prema vrhu penisa, a kasnije ga, kad poodrastu počnu povlačiti prema korijenu, a najvažnije je održavati redovitu higijenu i kad dječak može povući prepucij, to treba činiti pod tušem i oprati ogoljeni dio penisa.
Vidi također: Ženska circumcizija.
Literatura
"Kako raditi one stvari", Paul Joannides, Izdavač: Mozaik knjiga, 2003. godine, ISBN 953-196-151-4
http://hr.wikipedia.org/wiki/Obrezivanje
bglavac
edin.kecanovic
