Imamo vitalnu potrebu za čovjekom s kojim možemo biti prirodni! Moramo imati najmanje jednog čovjeka pred kojim možemo pokazati svoje osjećaje i raspoloženja, pred kojim možemo skinuti masku, pred kojim ne smijemo biti na oprezu.

Ne smijemo uvijek birati riječi da bi po mogućnosti rekli nešto pametno i korektno. To bi značilo da psihički duh držimo uvijek u napetosti, ali on bi trebao biti nenapet,čak često nenapet.

Povremeno trebamo privilegij i slobodu da budemo trivijalni, da kažemo gluposti bez straha da ćemo vidjeti podrugljiva lica ili ona koja nam to zamjeraju

(Moći duha" Prentice Mulford)