Dolazim u vrijeme nerazumijevanja, nesklada i ne voljenja sebe, drugih, svih...

Što moram? Baš ništa, do biti ja... ruku raširenih hodati svijetom nositi u njima darove, srca otvorenog da u njega što više ljubavi za djeljenje stane, duše prostrte da bude odmor za umorne...

Želim li? Da jako! I tako dan za danom do ovog vremena kada je sve što se dugo skupljalo poželjelo se dati, darovati, podijeliti s dragima, potrebitima, neukima...

Dajem vam, dragi moji svo plavetnilo neba, sve sunčeve zrake, sve morske dubine i pjenu od valova, sve šarene latice...darujem, vama neukima,  svu mekoću travnatih poljana i mirnoću drveća, a vama potrebitima, sva bistra jutra od bistrih potoka....

i radujem se...