Zatoči me bedrima

i sjajnim kapljama znoja

koji miriše na pelin

mahovinu

i krv nevino zaklanih jelena

koji svoj zov ljubavni

nikad neće

doživjeti više...

Gral svetog postanka

i gutljaj svete vode

sa tvojih mekih

divljih usana

koje grizu moje ustreptale vene izdajice

na vratu nježnom,

nije li to pravi oltar

gdje samo pozvani na gozbu nihiliranog lažnog ćudoređa

mogu doći?

 

Zagrli me,

zagrli me rukama čvrstim

poput kamena

na kojem sjediš,

i sviraš svoju pjesmu ljubavnu,

zeleni moj ljubavniče..

Budi glasan,

glasniji od mog krika

kojim darujem zvjezdano nebo

u ekstazi

dok se smješiš drhtajima mojim

i ljubiš

moju beskonačnost

spojenu sa tvojom..

Pogledaj, voljeni,

smiraj u mojim očima

stvara vrtloge

koji pokreću nebo

i svemir

premještajući se

u srca onih

koji istinski gutljaj iz grala tvoga tijela

tek trebaju

dobiti...