U ovom snu, kojeg stalno sanjam

i koji se stalno ponavlja

na osamljenoj stijeni

gdje razbarušenu tvoju kosu

vjetar dodiruje

mogla bi to  biti ja,

a mogla bi to biti i ti...

Ja sam tu negdje

 nedodirljiva za sve

osim za tebe...

Vjetar kojem se predaješ

more koje  svojom čežnjom dozivaš

a ne usuđuješ se u valove baciti

i sol svoje duše

oceanu darovati..

Mogla bi to biti ti,

dok ja čekam da se nebo spoji sa obalom

a Luna sa Heliosom...

Mi smo samo zatočenici oslobođenog trenutka..

Onog koji obećaje vječnost

onog koji briše prošlost

a daruje sadašnjost...

Mogli bi to biti mi...

zaista bi mogli,

ali još se u snu ne prepoznajemo

i tek nagovještaj istine

naslućujemo...