Ne, ja nisam samo tijelo,

 svaštara ispisana dodirima

 bestjelesnim

  išarana poljupcima površnim

 sa ponekom fus-notom

 na marginama životnim,

 tek kao podsjetnik,

 da znam

 kako treba voljeti...

 O ne,

 Prevarili su se oni,

 koji htjedoše zaklopiti moje stranice,

 jer tek na kraju,

 riječi su jasnije

 i dobivaju smisao:

 Ja nisam samo tijelo..

 U meni svetost Majke

 pobjeđuje profanost prolaznosti

 u meni duša žene

 ovjenčana strašću stvaranja

 nadilazi sve pokušaje

kidanja besmrtnosti...

 Ja sam krilo svemira

koje čuva uspavanu zmiju

i ljubi čedo u kolijevci

 čuvajući ga

za pitomo,

 zlatno vrijeme...

 Ja Jesam sve

 ona koja će roditi

 novi početak

 zaustaviti redoslijed besmislenih pokušaja

 formuliranja ljubavi...

 Ja sam sve

 tijelo

 ljubavi

koja čuva

Ljubav...