Kad bih bila pjesnik

O čemu bih pisala

Što bi me inspiriralo

Dajem si šansu

Papir je tu,olovka je tu

Neću ništa misliti

Hoću uloviti osjećaj

Vruće mi je,nije mi ugodno na klupi

Noge su mi umorne

Krici oko mene,

Djece koja se igraju

Paraju mi uši

Čekam autobus

Koji će stići za dvadesetak minuta

Odradila sam radni dan

Od sada sam na godišnjem

Slobodna sam

Nema više dizanja kad zazvoni sat

Nema rokova,moranja

Osjećam slobodu u svim svojim porama

Osjećaj olakšanja me obuzima

Nema  pravila,nema pametovanja

Nema grešaka

Slobodna sam kao ovaj vjetrić

Što mi se igra kosom

Hoću napisati pjesmu

No ništa ne dolazi

Ima li u meni nešto što hoće van?

Ili je sve samo praznina?

U meni se ne događa ništa

Sve što se događa

Van mene se događa

Ja samo to upijam

Upijam osjećaje ljudi oko sebe

Oni se nastanjuju u meni

Ja onda mislim da sam to ja

Bez ljudi na pustom otoku

Bila bih samo tišina

Puštala bi vjetru da me ljuljuška

Suncu da me miluje

Vodi da me mazi

Bila bih stijena,voda,nebo

Sunčeva zraka

Topli pijesak

Kiša ljetna ili olujna

 

Ja nisam ona koja jesam

Sastavljena sam od svih ljudi oko mene

U mene se slijevanju sve energije

Ja sam lijevak u koji se sve ulijeva

Zato u meni nastaju tajfuni

Pušu jaki vjetrovi

Koji se međusobno sukobljavaju

Da nema njih u meni bi bila tišina

 

Ja nisam oni,oni nisu ja

Ja sam mir u dubini

Dubina mora

Uranjam u te dubine

Brčkam se u njima

Tu sam doma

Tu je moja sloboda

Ne smeta me mrak ni praznina

Osjećam se kao riba u vodi

Ponekad se u oko mene  boje mijenjaju

Od crne nastaje ljubičasta

Pa plava,zelena

Čekam svijetlo

Vidim ga

Probija se zlatna zraka sunca

čekam da me osvijetli cijelu

Obasjava me

Kupam se u svijetlu

Ono obnavlja svaku moju stanicu

Daje mi život