Svi znamo lik iz Štrumfofa - Mrguda i njegovu izreku : „ Ja mrzim sve“...uvjek je ljut i mrgodan. Kad sam već počela sa likovoma iz Štrumfova - nisam Mrgud, prije bi rekla da sam Vicko, iako često kritiziram.

Moje kritike upućene su u dobroj namjeri,možda nespretno izražene pa ispadnu sve samo ne dobronamjerne.Smartam da se iz kritike može mnogo naučiti. Ponekad me u prvi mah i naljute, ali u konačnici ih gledam temeljito razraditi te iz njih izvući dobru pouku.

Kritike uglavnom većini ljudi teško padnu, razljute osobu kojoj su namjenjene. Svi vole pohvale. Ne mogu hvaliti nešto što po osobnom viđenju nije za pohvalu, ili mi se ne sviđa ... ili je stvarno za kritiku. Sklona sam iznositi kritike – ali u dobroj namjeri – pa i onda kad je kritika opravdana. Na taj naćin želim osobi kojoj je kritika upućena skrenuti pažnju da razmisli. Uglavnom se postigne kontra efekt.

Što se tiće pohvala škrta sam na njima. Smatram – ako ne kritiziram to ti je pohvala. Ali nitko da me shvati.

Jednom prije mnogo godina na poslu uz jutarnju kavu kolegica više nije mogla izdržati pa me upita:

Dali vam se sviđa moja nova haljina?...

Nisam stigla odgovoriti jer druga ko iz topa uz smijeh obrati joj se ... uz nju si mogla doći i gola, ona to nebi primjetila!

Nije da nisam primjetila, jednostavno što da hvalim, ona ju nosi, njoj se sviđ, što ja imam s tim? ...ah taj ego.... i moja škrtost sa pohvalama.

Možda to ne valja, ipak u velikoj dozi sam samokritična. Time samoj sebi glasno govorim...mjenjaj to....

Kritika je poželjna, ponekad se iznese na krivi naćin, pa to ne ispada kritika već napad. No primjetila sam da ljudi uglavnom kritiku uzimaju kao napad, i uzvrate napadom. Uglavnom se na to ne želim obazirati. Ako netko sam ne želi shvatiti, neka shvaća kako shvaća.