Učiteljica u Kaliforniji koja je zarađivala oko šest tisuća dolara godišnje, vidjela je u izlogu prekrasan krzneni kaput čija je cijena bila osam tisuća dolara. »Trebale bi mi godine da uštedim toliko novaca. Nikada to neću postići. Oh, kako ga želim!« Slušala je naša predavanja nedjeljom ujutro. Odbijajući se vjenčati s tim negativnim konceptima, naučila je da može imati kaput, auto ili bilo što drugo, a da ne povrijedi nikog živog. Rekao sam joj neka zamisli da ima kaput, osjeti njegovo meko krzno i sebe u njemu. Počela je koristiti snagu zamiš-ljanja prije spavanja. Obukla je zamišljeni kaput, milovala ga i gladila kao što dijete mazi svoju lutku. Nastavila je to činiti
dok napokon nije osjetila veselje. Svake je noći išla na spavanje noseći zamišljeni kaput; bila je vrlo sretna što ga ima. Prošla su tri mjeseca i ništa se nije dogodilo. Počela se kolebati, ali se podsjetila da treba održati raspoloženje koje iskazuje. »Tko ustraje do konca, taj će se spasiti.« Rješenje dolazi osobi koja se ne koleba nego uvijek ide naprijed šireći miris Njegove prisutnosti oko sebe.
Odgovor dolazi čovjeku koji hoda u svjetlu izjave: »Svršeno je«. Vi uvijek koristite miris Njegove prisutnosti kada zadržavate sretno, radosno raspoloženje iščekivanja, znajući da je vaš odgovor na putu. Vi ga vidite u nevidljivom, i znate da ćete ga vidjeti u vidljivom.
Zanimljiv je svršetak priče o kaputu. Jednog nedjeljnog jutra nakon našeg predavanja, jedan je čovjek slučajno stao
na prste našoj učiteljici. Silno se ispričavajući, pitao ju je gdje stanuje i ponudio joj vožnju do kuće. Rado je pristala. Ubrzo zatim, ponudio joj je brak, poklanjajući joj prekrasan dijamantni prsten. Uz to je rekao: »Vidio sam prekrasan krzneni kaput, ti bi u njemu izgledala jednostavno fantastično«. Bio je to kaput kojemu se prije tri mjeseca divila. (Prodavač je rekao da se više od stotinu bogatih žena interesiralo za kaput i divilo mu se, ali su iz nekog razloga uvijek birale drugi model.)