Blažena Djevica Marija nije živjela u samom Efezu, nego u brdovitom kraju gdje se već bijaše naselilo više Njoj bliskih žena.

Marijina kuća bijaše, na oko tri i pol sata od Efeza, na nekom brdu s lijeve strane. To brdo pada koso prema Efezu. Južno od Efeza vode uske staze na jedno divlje obraslo brdo, a prema vrhu brda je brežuljkasta, također obrasla ravnica opsega otprilike pola sata, na kojoj se stvorila ta naseobina.

To je veoma zabačen predio s mnogo plodinih, ljupkih brežuljaka i čistih stjenovitih špilja, među malim pjeskovitim površinama, divlji ali ne ztapušten, s mnogo piramidastih stabala glatkog debla te široke sjene dolje.

Kad Ivan dovede ovamo Blaženu Djevicu, čiju je kuću prije toga dao izgraditi, već življaše više kršćanskih obitelji i pobožnih žena u tom kraju, dijelom u zemnim i kamenim špiljama koje bijahu laganom drvenom građom napravljene u stanove, a dijelom u tankim šatorima. Oni se bijahu već prije žestokih progona doselili ovamo. Budući da su te špilje i mjesta koristili kao utočište onakve kakve ih je nudila priroda, njihovi stanovi bijahu poput pustinjačkih, većinom udaljeni jedan od drugog četvrt sata, a cijela naseobina ovdje u tom kraju nalikovala je raštrkanom seoskom imanju. Marijina kuća jedina bijaše od kamena. Jedan mali dio puta iza te kuće uspinjao se vrletnom uzvisinom brda do njegova vrha, s kojeg se preko brežuljka i drveća gledalo na Efez i na more s puno otoka. Između mjesta stanovanja Blažene Djevice i Efeza protječe prekrasna vijugava rječica.“    

Kuća Marijina kod Efeza

„Kuća Marijina bijaše od kamena, četverokutna, a na stražnjem dijelu okrugla ili-ili uglata, prozori bijahu postalvjeni visoko gore, krov bijaše ravan. Bila je podjeljena u dva dijela ognjištem smještenim na sredini. Vatra je gorjela nasuprot vratima na zemlji u nekakvom udubljenju na zidu koje se s obje strane stepenasto uzdizalo do svoda kuće. Na sredini toga zida protezalo se do svoda kuće udubljenje nalik polovici dimnjaka, kamo je odlazio dim, te onda kroz otvor na svodu nalazio svoj izlaz. Na tome otvori je stršila iznad kuće kosa mjedena cijev.

Taj prednji dio kuće bijaše laganim pomoćnim zidovima od pruća s obje strane ognjišta odijeljene od prostora iza ognjišta. U toj prednjoj prostoriji, čiji zidovi bijehu neožbukani, a zacijelo od dima i pomalo začađeni, bile su izbe napravljen sastavljanjem pletenih zaslona na obje strane. Ako je taj dio kuće trebao poslužiti kao veća dovrana, tada su se ti zasloni, što ni izdaleka ne dosezahu strop, rastavljali i uklanjali. U tim izbama spavala je Marijina sluškinja, te druge žene koje su Je pohodile.

Slijeva i zdesna od ognjišta išlo se kroz lagana vrata u zasnji, najtamniji dio kuće koji je završavao u krugu ili kutu; on bijaše vrlo ugodno i čisto uređen. Svi zidovi bijahu obloženi drvenim pleterom, a svod bijaše zaobljen. Grede koje bijahu iznad, spojene s drugom oplatom i ukrašene nekim ukrasima od lišća, ostavljale su jednostavan, no ipak pristojan dojam.   Zadnji okrugli ili uglati kraj te prostorije činio je Marijino mjesto za moltvu. Na sredini zida i niši nijaše postavljen nekakav spremnik nalik na Svetohranište, koji se okrećući otvarao i zatvarao potezanjem neke reze. U njemu je stajao Kristov križ otprilike veličini ruke s uzdignutim, umetnutim kracima, u obliku Y. Bijaše bez naročita ukrasa i oštrih obrisa, nimalo izrezbaren poput križeva koji danas stižu iz Obećane zemlje. Ivan i Marija su ga sami izradili. Sastoja se iz različitog drveta: bijelo deblo je od čempresa, jedan smečkasti krak drvo cedra, drugi, žučkasti, palme, a gornji dio s pločicom od žutog, glatkog drveta uljike. Križ bijaše učvršćen na postolju od zemlje, ili od kamena, poput Kristova križa na stijeni Kalvarije. Kod njegovih nogu nalazio se listić pergamenta na kojem bijaše nešto napisano, vjerojatno Kristove riječi. Na samom križu bijaše izrezbaren Gospodinov lik, jednostavan, bez ukrasa i u telinije bijaše utrljana tamna boja da bi se jasnije vidjelo obličje. Križ je stajao između dva lončića puna živog cvijeća. Uz križ je bio rupčić s kojim je Blažena Djevica poslije skidanja s križa očistila od krvi sve rane svetog Tijela.

Desno od prostorije za molitvu, uz nišu na zidu stajala je izba za spavanje Blažene Djevice, a njoj nasuprot, slijeva od molitvneog prostora, izba u kojoj je čuvala odjeću i pribor. Od jedne do druge izbe visio je zastor te zatvarao prostor za molitvu između njih. Na sredini, ispred toga zastora, običavala je sjediti Marija, kad bi radila ili čitala. Marijina izba za spavanje stražnjom se stranom naslanjala na zid zastrt pletenim tepihom, oba zida sa strane bijahu lančana, ispletena po uzorku od iverjan ili lika u različitoj prirodnoj boji drveta. Prednji zid, zastrt tepinom, imao je na sredini lagana dvokrilna vrata koja se otvarahu prema unutra. Pokrov te sobe bijaše također od pletera i spajao sesa četiri strane u nekakav sovd sa čije je sredine visjela svjetiljka s više svjećnjaka. Marijin ležaj, koji je s jedne strane stajao uz zid, bijaše jednu i pol stopu visoka šlrionja, širine i dužine uske postelja. Na njoj razastrt prekrivač bijaše sve do poda također obložen sagovima i ukrasnim resama. Ležaj za glavu bijaše na toj postelji neki okrugli smozak, a smećkast, kockasti tepih pokrivač.

Mala je kućica ležala među drvećem glatkog debla i piramidalnog oblika u blizini šume. Tu bijaše vrlo tiho i pusto. Stanovi drugih obitelji, svi razbacani, bijahu na određenoj udaljenosti. Cijela naseobina bijaše poput kakvog seljačkog imanja.“

/ Blažena Ana Katarina Emmerick, Život Blažene Djevice Marije, Naklada Sv. Antuna, Zagreb 2009, stranice 343-347/

Kršćanska naseobina kod Efeza U kršćanskoj naseobini u blizini Marijine kuće kod Efezažvijele su pobožne žene u srodstvu i poznanstvu sa Isusvom Majkom. One su često dolazile u posjet i na molitu kod svoje rođakinje. U naseobini je bila kći sestre proročice Ane iz Hrama. Ona je jednom zgodom sa Veronikom posjetila Gospu u Nazaretu. Ta žena bijaše preko stare Ane u rodu sa Svetom Obitelji jer proročica Ana nijaše u srodstvu sa Anom, Gospinom majkom, a još bližem s Elizabetom, kćerju Anine sestre.  

Prije Isusova Krštenja Djevicu Mariju u Nazaretu je posjetila Elizabetina nećakinja koja se zvala Mara. Natanael, zaručnik iz Kane, bio je sin te Mare; na krštenju je dobio ime Amator. Imala je još sinova, svi postadoše Isusovi Učenici.

Apostol Ivan često u blizini Djevici Mariji

„Blažena Djevica Marija je u svojo kući kod Efeza živjela sama s jednom mlađom osobom, svojom sluškinjom, koja je donosila ono malo što trebahu za hranu. Življahu uistinu tiho i u dubokom miru. U kući nije bilo nikakva muškarca. Katkad bi ih pohodio neki Apostol ili Učenik na putovanju.

Najčešće je k Djevici Mariji dolazio Apostol Ivan, koji ni u Jeruzalemu, niti ovdje kod Efeza nije bio neprekidno u Marijinoj blizini. Povremeno je putovao. Nosio je drugu odjeću nego u Isusovo vrijeme. Njegova halina bijaše veoma duga i naborana, od sivobjelkaste tanke tkanine. Bio je vitak i pokretan, lice mu bijaše dugo, usko i otmjeno, na sojoj nepokrivenoj glavi dugu je plavu kosu s razdjeljkom zagladio iza uha. Svojom nježnom pojavom ostavljao je prema drugim Apostolima gotovo ženskast, djevičanski dojam.“

/ Blažena Ana Katarina Emmerick, Život Blažene Djevice Marije, Naklada Sv. Antuna, Zagreb 2009, stranica 347/

Postavljanje i uređenje Križnog puta kod Efeza

„Iza svoje kuće kod Efeza, na dijelu puta uzbrdo Blažena Djevica Marija si uredila neku vrstu križnog puta. Mjerila je prema broju koraka udaljenost mjesta gdje se nešto dogodilo Spasitelju. Na svakom takovim mjestu postavila je kamen ili, ako je baš ondje bilo kakvo drvo, njega je obilježila. Put je vodio u šumu gdje je na jednom brežuljku označila brdo Kalvariju, a u maloj špilji jednog drugog brežuljka Kristov grob. Kad taj svoj križni put bijaše odmjerila u dvanaest postaja, išla je svakodnevno njime u tihom razmatranju Muke sa svojom sluškinjom. Na svakoj od postaja Muke sjele bi dolje i obnavljala tajnu njihova značenja u srcu te hvalila u suzama sućuti Gospodina za Njegovu ljubav. Tokom vremena je Gospa još bolje uredila spomen mjesta obilježivši na kamenu pisaljkom značenje toga mjesta i broj koraka. Špilju svetog groba su očistile i učinile prikladnom za molitvu. Zbog čestog hodanja to mjesto je postalo sve prohodnije i ljepše. I poslije smrti Blažene Djevice kršćani su koracali tim Križnim putem te se kod postaja bacahu ničice i cjelivahu tlo.“

/ Blažena Ana Katarina Emmerick, Život Blažene Djevice Marije, Naklada Sv. Antuna, Zagreb 2009, stranice 348-349/

„Križni put Marijin u Efezu imao je dvanaest postaja. Blažena Djevica Marija je sve sama odmjerila koracima, a Ivan joj dade postaviti spomen-kamene. Ispočetka to bijahu samo neobrađene stijene da obilježe mjesto, kasnije sve bijaše kićenije: nisko, glatko, bijelo kamenje od skoro osam uglova, gore malo sastavljenih, gdje na manjoj površini bijaše nekakvo udubljenje. Svaki od tih spomenika počivao je na ploči od istog kamena; njezinu se debljinu nije moglo vidjeti od guste trave i lijepog cvijeća, koji je ograđivahu. Kamenje i ploče bijahu svi obilježeni hebrejskim slovima.

Te postaje ležahu u udubinama, kao ograđene u malim, izdubljenim bazenima. U tim jamama vodila se uokolo oko kamena staza, dovoljno široka za jednog ili dva čovjeka, da bi se mogli pročitati natpisi. Mjesta uokolo, obrasla travom ili lijepim cvijećem, dijelom bijahu veća, dijelom manja. To kamenje ne bijaše uvijek golo; na jednoj strani bijaše pričvršćena rogozina ili zaštitna prostirka kojom ih se, kad se tamo nije molilo, prekrivalo i s druge strane učvršćivalo pomoću dva kolca.

Tih 12 postajnih kamenova bijahu svi jednaki, svi obilježeni hebrejskim natpisima, samo mjesta njihova postavljanja bijahu različita. Postaja Maslinske gore nalazila se u malenoj dolini pokraj neke špilje; tu je moglo klečati više ljudi. Postaja brda Kalvarije jedina ne bijaše u udubini, nego na jednom brežuljku. Do postaje Svetog groba išlo se preko brežuljka i s druge strane dolazilo do spomenika u udubini, a još niže, u podnožju brežuljka, u stjenovitu špilju do samog groba. Na Križnom putu bi Blažena Djevica išla ispred žena koje su je pratile. Išla je svakodnevno do konca života.“

 

Oci Lazaristi i setra Marija de Mandat na postaji Marijinog križnog puta u Efezu

/ Blažena Ana Katarina Emmerick, Život Blažene Djevice Marije, Naklada Sv. Antuna, Zagreb 2009, stranice 359-360/

Blažena Djevica Marija zadnji put prije svoje smrti pohodi Križni put koji je uredila

„Blažena Djevica išla je prije svih pet drugih žena. Tu su bile nećakinja proročice Ane te udovica Mara, Elizabetina nećakinja. Isuova Majka bila je već stara i slaba, bila je posve bijela i gotovo prozirna. Išla je tim putem zadnji put… Ispod pokorničkog ili žalobnog ogrtača koji ju je posve pokrivao bila je odjevena u svečanu haljinu, koju nekoć bijaše nosila na Isusovu križnom putu, za sjećanje nosila je sada ovdje, na križnom putu kod Efeza.“

/ Blažena Ana Katarina Emmerick, Život Blažene Djevice Marije, Naklada Sv. Antuna, Zagreb 2009, stranice 352- 353/  

Dolazak Apostola na oproštaj k Djevici Mariji

„Neko vrijeme prije smrti Blažene Djevice, kad postade svjesna da se bliži Njezino ponovno sjedinjenje sa Njezinim Bogom, Njezinim Sinom, Njezinim Otkupiteljem, molila se da se na Njoj ispuni ono što Joj je Isus dan prije svoga Uzašašća na Nebo obećao u Lazarevoj kući u Betaniji. Isus je tada, kad je zavapila da nakon Njegova Uzašašća ne živi više dugo u ovoj dolini suza,općenito kaza koje Ona duhovne poslove još do svoga svršetka traba obaviti na zemlji. Tada joj objavi da će na Njezinu molitvu Apostoli i više Učenika biti uz Nju u času Njene smrti, te što im treba reći i kako da ih blagoslovi.

Kad Presveta Djevica bijaše molila za dolazak Apostola k Njoj, Apostoli bijahu pozvani kroz ukazanja po različitim predjelima svijeta gdje su naučavali. Neki su podigli male crkve: neke od njih još ne bijahu sagrađene od kamena, nego samo ispletene od granja a ožbukane glinom. Poput Marijine kuće kod Efeza te crkvice su imale na zadnjoj strani polukružan ili trokutast oblik. Pavao ne bijaše pozvan. Bijahu pozvani još samo rođaci ili poznanici Svete obitleji.“

/ Blažena Ana Katarina Emmerick, Život Blažene Djevice Marije, Naklada Sv. Antuna, Zagreb 2009, stranice 361- 362/  

 

„48 godina nakon Krisotva rođenja jest godina smrti Blažene Djevice… trinaest godina i dva mjeseca nakon Kristova Uzašašća umrla je Blažena Djevica.“

/ Blažena Ana Katarina Emmerick, Život Blažene Djevice Marije, Naklada Sv. Antuna, Zagreb 2009, stranice 365/

„Apostoli i učenici većinom su dolazili izmoreni. Imali su u rukama duge štapove s kukama i gumbima različitih vrsta, koji označavahu položaj. Svoje vunene, bijele , duge ogrtače nosili su djelomično prevučene preko glave, kao kapuljače. Ispod njih su imali duge, bijele, vunene rubine. Te bi komade odjeće kod hoda visoko zataknuli za pojas. Neki su sa strane nosili kesu obješenu za pojas.

Pridošli izgeliše već nazočne nježno tezaplakaše od radosti i žalosti što se opet vide, i to takvim tužnim povodom. Tad odložiše štapove, ogrtače, pojase i kese, nato im bijela haljina padne sve do nogu. Opašu se širokim, slovima obilježenim pojasima, koje su nosili sa sobom. Operu im noge te oni pristupiše k Marijinoj postelji i pozdraviše Je sa strahopoštovanjem. Ona je s njima mogla progovoriti još samo nekoliko riječi.“

/ Blažena Ana Katarina Emmerick, Život Blažene Djevice Marije, Naklada Sv. Antuna, Zagreb 2009, stranice 360-361/

   

,,Blažena Djevica počivala je tiho i kao na samrti u svojoj sobi. Bila je posve, čak i preko ruku umotana u bijelu spavačicu. Veo iznad njezine glave bijaše u poprečnim naborima zavrnut na čelu; kad je govorila s muškarcima, spuštala ga je preko lica. ..Podvečer, kad Blažena Djevica spozna da Joj se bliži kraj, htjede prema Isusovoj volji blagosloviti prisutne Apostole, Učenike i žene, te se od njih oprostiti. Njezina soba za spavanje bijaše otvorena prema svim stranama, Marija je sjedila bjelasajući se kao osvjetljena, uspravn0 na sovjoj postelji. Blažena Djevica se pomoli i blagoslovi svakoga s ukriž položenim rukama, dodirujući mu čelo, Govorila je onda još svima i općenito učinila kako Joj to Isus bijaše naložio u Betaniji…Poslije Apostola pristupiše nazočni Učenici k postleji Blažene Djevice, pa dobiše blagoslov kao i ovi. Muškarci potom pođoše ponovno u prednji dio kuće te se spremahu za bogoslužje, a prisutne žene približiše se postelji Blažene Djevice, kleknuše i primiše Njezin blagosov. Jedna do njih se sasvim nadvi nad Mariju, a Ona ju zagrli.   U međuvremenu oltar bijaše pripravljen, a Apostloli se odjenuše za bogoslužje u svoje duge bijele haljine i široke pojase sa slovima…Ogrtač Petra, koji je držao sveti obred, bijaše otraga vrlo dug, no nije se vukao. …Kad je Petar dovršio Svetu Žrtvu, posvetio je, primio Tijelo Gospodnje i podijelio ga Apostolima i Učenicima. Blažena Djevica nije mogla vidjeti oltar, ali je za vrijeme svetog čina sjedila uspravna na svojoj postelji, stalno u dubokoj pobožnosti. Nakon što se Petar pričestio, podijelio je i svima ostalim Apostolima Presveti Sakrament, a tad odnese Blaženoj Djevici svetu Pričest i posljednje pomazanje…Kod primanja Presvetog Sakramenta u Mariju uđe sjaj, nakon čega Ona padne nauznak kao u zanosu i više ne progovori. Apostoli sa svetim posudama ponovno krenuše prema oltaru u prednjem dijelu kuće gdje nastaviše obred. Samo je nekoliko žena ostalo uz Djevicu Mariju. Nakon obreda se Apostoli i Učenici opet okupe oko postleje Blažene Djevice da mole. Marijino lice bijaše procvalo i nasmješeno kao za Njezine mladosti. Oči bijaše s pobožnom radošću upravila prema nebu. ..Njezina duša kao maleni, beskrajno čist svijetli lik ruku ispruženih uvis izlazi iz Njezina tijala i lebdi uvis po zraci svjetlosti.. Dva anđeoska Zbora u oblacima skupiše se ispred Njezine duše i odvojiše je od sveta tijela, koje u času razdvajaju, prekriživši ruke na prsima, opet padne na ležaj. Njezina duša je po svjetlucavoj cesti uzašla u Nebeski Jeruzalem sve do prijestolja Presvetog Trojstva… To su promatrali Petar i Ivan jer bijahu upravili svoja lica uvis. Ostali klečahu prignuti do zemlje. Sve bijaše puno svjetlosti i sjaja Bilo je kao kod Kristova Uzašašća. .. Marijina smrt bila je nakon devetog sata, kad i Gospodin bijaše umro.“

/ Blažena Ana Katarina Emmerick, Život Blažene Djevice Marije, Naklada Sv. Antuna, Zagreb 2009, stranice 366-369/

„Žene položiše pokrovac preko svetog tijela, a Apostli i Učenici krenuše u prednji dio kuće. Ognjište bijaše pokriveno, sav kućanski pribor bijaše uklonjen i prekriven. Žene se umotaše i zastriješe koprenom pa posjedaše zajedno u sobici u prednjem dijelu kuće na zemlju, te naricahu naizmenično klečeći ili sjedajući. Muškarci si pokriše glave tkaninom koju su nosili oko vrata te održaše žalobno bogoslužje. Po dvojica stalno klečahu naizmjence uz uzglavlje i podnožje svetog tijala moleći se….

Nekoliko žena pripravile su Marijino tijelo za ukop: prale sveto tijelo te u novu haljinu, umotale u platna i povoje. No glava, ruke i noge još bijahu slobodni.

Apostoli bijahu za to vrijeme nazočili svečanoj Petrovoj žrtvi i zajedno s njim primili Presveti Sakament. Tada Petar i Ivan još u svečanim biskupskim ogrtačima iz predvorja dođoše do Marijina sveto tijela. Ivan je nosio posudicu s pomasti, a Petar uroni u nju prst desne ruke te uz molitvu pomaza čelo, sredinu prsa, ruke i noge Blažene Djevice. To bijaše odavanje počasti prema svetom tijelu, kako se to zbilo i kod Gospodinove sahrane… Kad položiše sveto tijelo u lijes koji stajaše sa strane poput krevetića, staviše na prsa vijenac od bijelog, crvenog i nebeskoplavog cvijeća kao znak djevičanstva. Tad uđoše unutra svi Apostoli, Učenici i ostali nazočni da bi još jendom vidjeli drago sveto lice, prije no bude pokriveno. Kleknuše uz mnogo suza tiho oko Blažene Djevice pa dotaknuše Marijine ruke omotane na prsima, opraštajući se, nakon čegao otiđoše. Sada se i pobožne žene zadnji put oprostiše te staviše poklopac iznad lijesa koji omotaše na oba kraja i u sredini sivim povojima. Potom lijes položiše na nosiljku, a Petar i Ivan ga na ramenima iznesoše iz kuće. Kasnije su se Apostoli izmjenivali po šest nosača. Jedan dio nazočnih Apostola i Učenika išao je naprijed, drugi i žene za njima.

Već se mračilo, pa su nosili četiri sviječnjaka na motkama oko lijesa. Tako povorka prođe Marijinim križnim putem do zadnje postaje te dođe preko brežuljka pa, prošavši kraj kamena postaje, dođe desno do ulaza u grobnicu. Ovdje položiše sveto tijelo dolje, a četvrotica ga odnesoše ugrobnicu i položiše na izdubljeni odar. Svi prisutni još pojedinačno ulažahu unutra, polagaše unaokolo mirodije i cvijeće, kleknuše i prinošahu suze i molitvu…

U noći više Apostola i svetih žena molilo je i pjevalo u malom vrtu ispred grobnice. Uto se širok trak svjetla spusti od neba do pećine: aureola od tri kruga koju nošahu Anđeli i Duhovi koji okruživaše pojavu našega Gospodina i blistave Marijine duše. Lik Isusa Krista sa svjetlim zrakama iz Rana lebdio je ispred nje… Duša Blažene Djevice, koja je išla za Isusovim likom, prolebdjevši kraj njega uđe kroz stijenu u grob, i ubrzo zatim sjedinjena sa svojim preobraženim tijelom, puno jasnija i sjajnija iziđe iz njega te krene s Gospodinom i čitavom slavom gore u Nebeski Jeruzalem, nakon čega sav sjaj opet potone, a tiho zvjezdano nebo pokrije kraj.“

/ Blažena Ana Katarina Emmerick, Život Blažene Djevice Marije, Naklada Sv. Antuna, Zagreb 2009, stranice 370-373/

'Dođite i divite se, Marija više nije ovdje!'

„Vrativši se kući, Apostoli i Učenici nešto pojedoše i ostadoše u molitvi u njihovoj prostoriji. Žene već bijahu otišle na počinak. Tada stiže Apostol Toma s dvojicom prijatlja pred dvorišnu ogradu i pokuca da mu otvore. Toma se rasplače kao dijete kad čuje za Marijinu smrt. Učenici gostima opraše noge i malo ih okrijepiše. U međuvremenu se žene bijahu probudile i ustale, a kad se one povukoše, odvedoše Tomu i Jonatana na mjesto gdje je umrla Blažena Djevica. Oni se baciše na zemlju i natopiše je suzama. Toma je još dugo klečio moleći kod Marijina oltarića. Kad Apostoli bijahu gotovi sa svojom molitvom, koju nisu prekinuli, pođoše svi pozdraviti pridošle. Uhvativši Tomu i Jonatana ispod ruku, podigavši ih sa koljena, izgrliše ih pa odvedoše u prednji dio kuće, te ih okrijepiše malenim kruhovima i medom; pili su iz malih vrčeva i čaša. Također se opet zajedno pomoliše io svi se međusobno izgrliše.

Kako su Toma i Jonatan željeli poći do groba Blažene Djevice, Apostoli upališe svjetiljke pričvršćene na motkama te svi pođoše s njima po Marijinom križnom pšutu do Njezina groba. Ne razgovarahu mnogo, zadržavahu se kratko kod spomenika na postajama, spominjahu se Gospodinova križnog puta i samilosne ljubavi Njegove Majke, koja je ovdje postavila ove spomenike i tako ih često zalijevala svojim suzama.

Stigavši do grobnice, svi se uokolo baciše dolje na koljena a Toma pojuri s Jonatanom najprije prema ulazu špilje; Ivan ih je slijedio. Dvojica Učenika saviju grmlje ispred ulaza unatrag te oni uđoše i sa strahopoštovanjem plaho kleknuše ispred odra Blažene Djevice. Onda se Ivan približilaganom lijesu nalik na košaru, koji je malo izlazio iznad odra, razriješi tri sive vrpce koje su zatvarale poklopac te ih stavi nastranu. Tad osvijetliše lijes iznutra te vidješe, duboko potreseni, kako mrtvačka platna, u potpunom obliku kao bijahu umotani, leže pred njima prazna. Preko lica i grudi bijehu otvoreni, povoji za ruke bijahu lagano odmotani, no ipak još u omotnom obliku, kakvi su ležali, ali preobraženo tijelo Marijino više ne bijaše na zemlji. Oni podignutih ruku u čudu pogledaše uvis kao da im je sveto tijelo tek sada nestalo s vidika, a Ivan iz špilje povika onima vani: „Dođite i divite se, Marija više nije ovdje!“ Nato svi po dvoje uđoše u u usku špilju i gledahu u čudu gdje prazna mrtvačka platna leže ispred njih te, izišavši, kleknuše svi na zamlju, gledajući uvis prema nebu s uzdignutim rukama, zaplakaše i pomoliše se, hvališe Boga i Njegovu preobraženu Majku, njihovu dragu, vjernu Majku, poput odane djece nekim slatkim riječima koje im Duh položi u usta. Tad se prisjetiše i spomenuše onog oblaka, svjetlosti koji su odmah poslije pokopa na putu kući ugledali iz daljine koji se spustio na grobni brežuljak, a onda odletio uvis. A Ivan uze mrtvačka platna Blažene Djevice s velikim poštovanjem iz lijesa, preklopi ih i uredno smota pa ih uze k sebi. Onda opet poklopi lijes i ponovno ga zaveže vrpcama. Tada napustiše grobnu špilju, čiji ulaz opet zatvoriše grmljem…..Marijin stan u kući urediše Apostoli u crkvu.“

http://sites.google.com/site/marijinaukazanja/blazena-djevica-marija-u-efezu