Na primjer, pripadate li nekom kultu ili religijskoj grupi i postanete fanatični u vezi s tim, odvajajući se od prijatelja, društva i društvenih aktivnosti, postat ćete neuravnoteženi, ograničeni i frustrirani. Priroda inzistira na ravnoteži. Ako ste čitavo vrijeme privrženi izvanjskim stvarima i posjedovanju, otkrit ćete da ste gladni mira u umu, sklada, ljubavi, radosti ili savršenog zdravlja. Otkrit ćete da ne možete kupiti ništa što je uistinu važno. Možete umnožiti bogatstvo ili imati milijune dolara; to nije loše ili zlo. Ljubav prema novcu koja isljučuje sve ostalo rezultira frustracijom i razočarano-šću; u tom je smislu novac korijen zla.
Čineći od zarađivanja novaca svoj jedini cilj, jednostavno činite pogrešan izbor. Mislite da je to sve što želite, ali nakon svih napora zaključujete da novac nije sve što vam treba.
Ono što doista trebate je vaše pravo mjesto, mir uma i izobilje. Možete imati milijun ili više milijuna, ako ih želite, a ipak uz to imati miran um, harmoniju, savršeno zdravlje i božansko očitovanje.
Svatko želi dovoljno novaca, a ne samo koliko je potrebno za preživljavanje. Želi obilje, pa i preko toga; to treba i imati. Sve potrebe, želje i porivi za hranom, odjećom, domom, kvalitetnijim prijevozom, stvaranjem i produžetkom vrste i izobiljem su Bogom dani, božanski i dobri, ali mi te poticaje, želje i porive možemo pogrješno usmjeriti, što uzrokuje zlo i negativna iskustva u našem životu.
Čovjekova priroda nije zla; ne postoji zla priroda u vama;
Bog, univerzalna Mudrost ili Život žele se izraziti kroz vas.
Na primjer, neki mladić želi studirati, ali nema dovoljno novaca. Gleda druge vršnjake koji odlaze na fakultet, i želja u njemu raste. Govori sebi: »I ja također želim obrazovanje«.
On, da bi pošao studirati, može ukrasti ili utajiti novac. Želja za studiranjem je u osnovi dobra; mladić je tu želju ili poticaj kršenjem društvenih zakona, kozmičkog zakona harmonije ili Zlatnog Pravila pogrešno usmjerio, i zato se našao u nevolji.
Bilo kako bilo, da je taj mladić poznavao zakone uma i svoje očite kapacitete u korištenju duhovne Snage za odlazak na studij, bio bi na slobodi, a ne u zatvoru. Tko ga je smjestio u zatvor? Sam se je smjestio tamo. Policajac koji ga je odveo u zatvor bio je instrument zakona što ih je stvorio čovjek, a on ih je prekršio. Prvo je on utamničio sebe u svom umu kradući i povrjeđujući druge. Posljedice su bile strah i osjećaj krivnje; to je utamničenje uma, nakon kojeg je uslijedio zatvorski zid od cigli i kamenja.