Holivudski scenarist rekao mi je da mora napisati scenarij koji će odgovarati potrebama za zabavu dvanaestogo-dišnjaka. To je tragično stanje stvari koje ukazuje na to da veliki broj ljudi nije postao emotivno i duhovno zreo. To znači da je naglasak stavljen na mlade, a mladost znači neiskustvo, slabost u rasuđivanju i nepromišljeno donošenje sudova.

Razmišljam sada o šezdesetogodišnjaku koji frenetično pokušava ostati mlad. Pliva s mladima svake nedjelje, odlazi na dugačke šetnje, igra tenis i ponosi se svojom srčanošću i tjelesnim moćima, govoreći: »Pogledajte, mogu se nositi s najboljima od njih«. Zaboravio je na veliku istinu: čovjek je ono o čemu u svom srcu razmišlja. Dijete, vježbe i svakovrsne igre neće toga čovjeka održati mladim. Za njega je neophodno da uoči kako postaje stariji ili mlađi kroz proces svog razmišljanja.

Duh je uvjetovan mišlju; ako su njegove misli usmjerene na ono lijepo, plemenito i dobro, on će biti mlad, bez obzira na svoju kronološku dob.

Job je rekao: »...snalazi me, evo, čega god se bojah«.

Mnogo je ljudi koji se boje starosti i nesigurni su u pogledu budućnosti, očekujući duševno i tjelesno propadanje s prolaskom godina. Ono što misle i osjećaju ono je što će im se i dogoditi. Starimo kada gubimo zanimanje za život, kad prestanemo sanjati, žeđati za novim istinama koje ćemo spoznati i svjetovima koje ćemo osvojiti. Kad je um otvoren novim idejama i novim interesima, kad rastvorimo zavjese dopuštajući svjetlosti sunca i nadahnuću novih istina o Bogu da udu, ostajemo mladi i vitalni. Bez obzira imate li devedeset ili devedeset i devet godina, shvatite da možete još mnogo toga dati; možete pomoći mladima da postanu stabilni možete ih voditi i usmjeravati. Možete dati svoje znanje, iskustvo i mudrost; uvijek možete gledati naprijed jer ste zagledani u beskonačnost. Otkrit ćete da nikad ne možete prestati razotkrivati sliku i čuda beskonačnog Jednog. Veo za velom podiže se i Njegovo lice postaje sve uzvišenije i divnije.

U svakom trenutku dana pokušajte naučiti nešto novo i otkrit ćete da će vaš um biti uvijek mlad.

U Bombayu sam upoznao čovjeka koji mi je rekao da ima 110 godina. Imao je najljepše lice koje sam ikada vidio. Izgledao je preobraženim isijavajući neko unutarnje svjetlo. U njegovim očima bila je rijetka ljepota koja je ukazivala na to da je ostario sa zadovoljstvom.

Primam mnogo pisama u kojima mi ljudi pišu: »Otpušten sam jer mi je preko četrdeset«. To je ta glupa ravnodušnost prema iskrenoj želji tih radnika koji žele izraziti svoje talente i sposobnosti. Izgleda da smo stvorili novi kult koji se zove »Kult 35«. Jedan mi je čovjek rekao da ne može dobiti posao jer mu je trideset i šest godina, i kompanija bi morala platiti nekoliko dolara više za njegovo osiguranje. Koliko je ograničenosti, kratkovidnosti i odbojnosti u takvom stavu!

Trebalo bi biti upravo obratno. Trebalo bi postojati poštovanje prema čovjekovom iskustvu i kapacitetima.

Novine nam daju do znanja činjenicu da starija glasačka populacija na izborima u Kaliforniji neograničeno i skokovi-to raste; to znači da će se njihov glas čuti u zakonodavnim tijelima države i u hodnicima Kongresa. Vjerujem da bi trebao postojati federalni zakon koji bi onemogućio poslodavcima diskriminaciju ljudi zbog njihovih godina. Čovjek od šezdeset i pet godina može biti mentalno, psihološki i fizički mladi od tridesetogodišnjaka. Glupo je i više nego smiješno reći čovjeku da ne može biti zaposlen jer mu je preko četrdeset. To je isto kao da ste mu rekli da je spreman za odlazak u staro željezo ili u otpad. Što bi netko sa četrdeset ili više godina trebao učiniti - pokopati svoje talente i sakriti se u mišju rupu?

Čovjeka koji je lišen posla zbog godina treba podržati materijalno na okružnoj, državnoj i federalnoj razini; svako poduzeće koje bi odbilo zaposliti ga i okoristiti se njegovom mudrošću i iskustvom trebalo bi oporezovati kako bi se njega podržalo. Takvo poslovanje bilo bi poput rezanja grane na kojoj sjedite; oblik financijskog samoubojstva.