Stojim uz obalu rijeke uronjena pogledom u njezinu površinu.

Mirna, glatka, tiha.....Gotovo neprimjetno teče....

U njoj se ocrtava proljeće sa svih strana...Žalosne vrbe napajaju svoju dušu uzduž cijele obale..... Labudovi i patke plivaju laganim pokretima  kao da klize....

Nekada je to  bila je divlja, neobuzdana, hirovita rijeka...Ljudi su učinili  svoje. Izmjenili li joj tok, obuzdali njenu prirodu...Naizgled.........

Jer iako šutljiva, nečujna, u svojim dubinama , ona je ostala nepromijenjena.....,tajnovita...  virovita.....

Svedok jednog vremena .........pred mojim očima.....

Okrečem stranice njenog dnevnika sa obale moga djetinjstva i mladosti....

Pitam se , u tišini....koliko sam se izmjenila svih ovih godina?

I dok tražim odgovor,osjećam mir u sebi... spokoj neki.....

To rijeka struji mojim venama i tiho okreće stranice nekog novog vremena.........promjena......