MOJE ŽIVOTNE PROMJENE

Odluka- rad na sebi ili osobna -transformacija

Jednog divnog i običnog dana, ispunjenog puninom života u kojoj je konstantno od djetinjstva prevladavala mistična nepoznata ideja-vodilja o samom sebi tko sam ja odlučio sam svjesno posvetiti se sebi odlukom slijediti u potpunosti prvi odabrani impuls koji mi se ponudi. Ono što još želim nadodati oduvijek me privlačila dimenzija „iza“ pojavnosti. Kako sam i sportaš znao sam da ukoliko želim postići stvarnu transformaciju svog uma osim stečenog znanja, iskustva života, sebe, yoge, gurua, znao sam da trebam iskusiti, -------- svijest. Svjesnost svijesti, što je za mene i moj stav bilo jedina stvarnost, zbilja, bog ili postojanje.

Sada slobodno mogu reći da sam bio spreman „za“, spreman za skok u nepoznato –odnosno radikalnu PROMJENU SEBE. Smatram da samo jedna promjena postoji, od ljudskog biča ka božanskom. Sve druge promjene su mijenjanje sadržaja, igara.

Za mene je to bio apsolutno najvažniji dio života poslije kojeg više nisam isti, ne postoji onaj stari Trivan, samo oblik, lice i pokreti.

Ovako je bilo. Prijateljica mi je prošle godine poklonila knjigu „Ja sam To“. Prevedena na hrvatski ali nema je još u prodaji. Divna, debela knjiga koja mi je držeći je od prvog trena značila više od života (za koji sam mislio da je život).

Iako sam na van bio za sve isti, za obitelj, posao, frendove Uzeo sam tri mjeseca za čitanje na način da sam upijao svaku riječ, stav, odgovor Maharaja tako da sam uranjao totalno do dubine, krajnje spoznaje, apsoluta svakog pojašnjavanja i izlaganja te dimenzije koju iznosi mudrac bivajući sam TO. Odlučio sam odmah na početku čitanja, da knjiga bude moj Guru, vodić, Bog, sredstvo transformacije nakon koje bivam druga osoba, Biće u Biću. Znam da svaka totalna predanost, omogućava čovjeku da se hrabro i dostojanstveno suoči sa svim životnim promjenama, gledajući na njih kao na Božanska Proviđenja i prihvaćajući sve što jeste. Ljubav prema Maharaju koji mi je kroz knjigu bio svjesni Guru je samo sredstvo ka ispunjenju, ispunjavajući ovu ljudsku avanturu u liku Trivana slatkoćom ljubavi i transformirajući ju u bivanju ispoljavanje Božanskog.
Osoba, biče koje sada jesam zna živi i biva u prisutnosti sebe i svega kako je , prihvaćajući jedinstvo svijesti. Život mi je pjesma, radost i igra.

Hvala Nisargadatti Maharaju. Knjiga ima moć transformacije. Bio sam spreman.

Sada znam da mi promatramo prolazne stvari kao neprolazne, iako se sve oko nas mijenja. Proces promjene je neprekidan i vječan. Pričam jućer frendu dok čitaš ove riječi, tvoje tijelo stari. Ali ti na to ne obraćaš pažnju.  Cvijet u tvojoj ruci propada, latice blijede, i postaju krhke. Zidovi oko tebe se troše. Atomi u tim zidovima vibriraju u sve se kreće, raspada se na dijelove i polako se sve rastvara. Onda ti jedan dan gledaš oko sebe. Tvoje tijelo je naborano, škripi i boli. Slika u tvojoj ruci je požutjela, beskorisna; negdje tamo zgrada se urušava. Sve to tvoj um stvara, a ne znaš da nisi svoj um. On me blijedo gleda napola prihvaćajući moje riječi jer ima povjerenje u mene, ali mu je sve šok, i mali neznatni strah da gubi starog frenda.. Kažem mu možeš naučiti uživati u neprekidnom nestajanju svih fenomena. Naše ljudske navike opažanja su na neki način vrlo uske, jer. reagiramo na sve mentalne objekte na programirane naviknute načine. Mi nismo to, nismo naše misli, nismo ta ni ona događanja. Zgušnjavamo svu percepciju u mentalni objekt. Na to lijepimo mentalnu sliku i potičemo seriju emocionalnih i konceptualnih reakcija prema tome. To nije viđenje stvari onakvima kakve one doista i jesu. Pokušavam mu približiti moj svijet, svijet u kojim ostajem bivam i jesam ništa i sve.

Kažem mu dugo sam boravio u mračnoj sobi, spotičući se o predmete i sudarajući se s zidovima. "Odluka" za transformaciju predstavlja potragu za prekidačem za svjetlo. Oni koji su pronašli prekidač za svjetlo mogu nas upućivati, za mene je to bio Maharaj ali mi smo ti koji moramo okrenuti prekidač. Ja sam to napravio totalnim prihvaćanjem kako me Guru-knjiga vodila.

Još sam mu rekao svoje spoznaje da mi sebe odcjepljujemo od ostatka procesa vječne promjene koja je univerzum. Često se žalimo kako se osjećamo usamljeni. Ignoriramo našu urođenu povezanost sa svim drugim bićima i odlučujemo da “ja” treba dobiti više za “sebe”; zatim se čudimo kako su pohlepna i neosjetljiva ljudska bića. I tako se to nastavlja. Svako zlo djelo, svaki primjer bezosjećajnosti u svijetu proizlazi direktno iz ovog lažnog osjećaja “ja” kao odvojenog od svega drugoga što je tamo. Kažem uništi iluziju toga koncepta i tvoj cijeli univerzum se mijenja. Međutim, ne očekuj da to učiniš preko noći.

U jednom momentu sam se zapitao: Da li je promjena sama po sebi konačna realnost, ili postoji i neka nepromjenjiva bit, osnova svih promjena? Odmah je i odgovor jasan u svijesti Transformacija, kako je mi razumijemo, je promjena od lošeg ka dobrome. Ali to se ne završava s time. Ono smo što sve to omogučava--to smo. Sada jednostavno bivaš i jesi u zadovoljstvu i ponašaj se kako dolikuje unutarnjem Bogu.

Kad sam dovršio s duhovnom disciplinom vodstvo- prekidač-guru je sada trajno svijetlo unutar mog dosega. Ali sada znam tek osvjetljenje žarulje dopušta mi svjesnost istine. Čak i u mraku imao sam predodžbu o sadržaju svog života. Ali tek kad se upalilo svjetlo vidio sam i konačno razumio što je u meni. U životu se ništa nije promijenilo osvjetljenjem. Promjena je u meni. Nisam ništa novo stekao, ali mrak, nesvjesnost, neznanje je nestalo.