Iz dlana sam uzela stručak vjetra, zalila ga sa tri kapi vode i zapalila na nebu jedan stih što je izašao iz trenutka ove Zemljanke, a Luna se zatresla od bestidnog pogleda…
Vedrina i živost se osjetila u trenutku suočavanja…
Stajala sam skamenjena i vidjela tebe…
U oku je zasjala suza…
I sanjam te u prizmi izlomljenog kristala, gledam svoje oči u sjeni tame…
Na oltaru noći polažem crvenu ružu, kao prvi početak ove tamne večeri, jesenje sonate bez umornog veselja…
Ljudi rođeni, a odbačeni od crvenog svjetla, lutaju ovim svijetom, nisu slobodni.
U igri ledenog zraka i toplog daha, u tom astralnom trenutku zaustavit ću ovaj stih na trećini tamne strane Mjeseca….
iz knjige „Sjena duše“,
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK RH
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
irida
bglavac
