O godini u koju smo upravo ovim mjesecom stupili slušala sam unazad dvije-tri godine. Nisam učena žena i nisam na ovu temu gledala filmove ili čitala nešto o njoj prije tog vremena. Jedan od razloga je i taj što sam se zanimala s drugim poslovima, a jedan zato što nisam vjerovala u takve scenarije. Scenariji koji su u međuvremenu interpretirani vrlo su kontraverzni i živo me zanima, koliko ljudi će se usuditi nešto o njima reći. Informacije koje ću prenijeti ovim putem na tu temu su iz prve ruke. To je priča mog života koji se odvijao u svijesti unatrag dvanaest godina. Informacije koje sam primala prvi put dajem na uvid javnosti.  Konačno sam ih primila na znanje kao moguću istinu prije nešto više od godine dana. Počela sam svjesno misliti svojom glavom, vraćajući se u desetogodišnja prisjećanja i osobna proživljavanja u najmanju ruku čudnih životnih situacija. O čemu se ovdje radi? pitala sam se bezbroj puta dok su upute za spas Planeta Zemlje neprestano stizale, a ja pojma nisam imala odakle i od koga. Danas znam da su dolazile iz sveukupne Kosmičke svijesti jer je Planeta Zemlja po spoznajama koje su pristizale, ključna za ovaj Galaktički sustav od četiri najbliže galaktike. Nešto od onog što sam s vremena na vrijeme čitala poklapalo se s mojim čudnim prisjećanjem i životnim proživljavanjem o nekom dalekom nepoznatom vremenu, tako da sam bila vrlo zbunjena. Od kuda kod mene informacije koje su prisutne u tekstovima koje ranije nisam čitala? Obzirom da sam nekoliko godina iz dana u dan pisala snove i u snovima počela primati nekakva nepoznata znanja o nekim dalekim svjetovima i proživljenim životima u njima, za ovu priliku, potražila sam odgovore koje sam u prvi mah bila potpuno u njima zanemarila. Možda bi točniji izraz bio da sam ih se uplašila i prestala ih potom pisati i na njih misliti. Zaključci koje sam izvukla su vrlo interesantni, ali neću se u priči bazirati na njih. Živo mi je ostalo u sjećanju jedno životno razdoblje od početka osmog mjeseca pa do polovine devetog 1999g. To nisu bili snovi u stanju noćnog spavanja. To su bile vizije u budnom stanju za koje nisam znala što bih s njima i kako da se od njih obranim. Hodala sam u sjećanju po pustinji ljudskog života četrdeset dana budna gledajući sve strahote i ljepote ljudkog i svekolikog života. U tom periodu bila sam u jednom sasvim drugačijem stanju, potpuno neobjašnjivom mom racionalnom umu. Kao da sam cijeli život planete Zemlje i svoj proživljavala u tih četrdeset dana života. Bila sam u komunikaciji s Bogom, svom prirodom, četiri Velike sile koje su me poučile kako djeluju kroz ljudsko biće. Svake 2000. godina ljudsko biće učestvuje u stvaranju nove budućnosti, nekom vrstom obreda sa  četiri velike sile Vatrom, Vodom, Zrakom, i Zemljom, koje uz Eter vladaju ovim svijetom minerala, biljaka, životinja i ljudi. Nije mi bilo dozvoljeno da taj obred u kojem sam učestvovala, pismeno zabilježim, ali neke njegove dijelove opisat ću po sjećanju u svojoj trećoj knjizi „Samorazvoj i vizije“. Ti obredi su slični ili gotovo identični crkvenim obredima Krštenja Vodom. Ovaj put to Krštenje se proširilo na Krštenje Vatrom. Kako je vrijeme teklo ubrzano kroz moju svijest, tako je teklo i kroz prirodu i kako se usklađivala moja svijest tako se usklađivala i priroda, ili je možda bilo obrnuto. Osjećala sam se kao da sam se nalazila u nekom međuprostoru, vakumu između svijeta prošlosti i budućnosti. Teško mi je bilo tumačiti informacije i staviti ih u neki vremenski slijed. Što pripada prošlosti a što budućnosti, kad se sve odigravalo ovdje i sada u nekom stalnom cikličkom slijedu. Moje fizičko biće bilo je suočeno sa neslućenim strahovima, a moje tijelo jedva je izdržavalo neki nepoznati unutarnji pritisak. Od tog pritiska dogodilo se odmotavanje nekakve spirale u čeonom dijelu svijesti sa kojom se manipulira čovjekom iz viših kosmičkih sfera. Tu se nalazi sve znanje. Vraćena sam na početak vremena. Mozak mi je bio uzavreo kao košnica uzbuđenih pčela, a radio je tako brzo da sam jedva mogla obavljati osnovne životne potrebe. Unutarnji osjećaj nikad ne doživljene ljubavi me je razdirao gotovo sedam godina, a ja ga nisam imala s kim fizički konzumirati, ali sam ga konzumirala sa svakim predmetom koji sam dotaknula mislima, osjećajem, riječju i dodirom. Tim dodirima uspostavljala se ravnoteža u svim segmentima ljudskog života. Ne mogu sada dokučiti kako sam se tada osjećala. Kao da sam proživljavala agoniju svakog bića, predmeta i same prirode.  Možda bi to stanje bilo slično opisu mjesečara, najgoreg zemaljskog patnika, ili ratnika u žaru borbe za životni opstanak.

Sjećanje se odvijalo od početka vremena života na Planeti i stvaranja prvog života u vodi i na kopnu. To stvaranje je išlo uporedo uz Zemljino hlađenje. Razvoj prvog bića i prvog ljudskog bića u eonima vremena, na nekoliko zemaljskih lokacija. Opasnost koja je Zemlji prijetila unazad dvanaest godina, bila je najveća zbog moguće promjene vodenih strujnih tokova. Trebalo ih je održati u ravnoteži uz pomoć kitova i delfina. Da li je moja svijest učestvovala u tim akcijama stvarno ne znam. Znam samo da sam često imala spoznaje da sam im potrebna i tad bi se u mojoj svijesti pojavile neke misli optimizma koje ranije nisam koristila. Kao da sam polusvjesno podržavala i pratila njihovu snagu. Tehtonske ploče su priča za sebe, svaki i najmanji pomak izazivao je gotovo razoran potres, zato ih preskačem. Neki veliki potresi su me potpuno dotukli. Imala sam spoznaju koju sam dobila putem sna ili vizije na javi, točnog datuma njihovog djelovanja, a ja se ne sjećam da sam bilo što po tom pitanju poduzela. Ili sam zabilježila pa na to zaboravila, ili uopće nisam zabilježila. Posle katastrofe, pekla me je grižnja savjest. Imala sam znanje mjesecima prije njihovog pojavljivanja kako se može umanjiti njihovo djelovanje i umiriti unutarnje stanje Zemlje koja se nalazila u svom agonijskom preporodu kao i ja. Istina i Bog ili u te spoznaje nisam vjerovala ili bi na te informacije jednostavno zaboravila u žaru mojih fizičkih životnih previranja. Za vulkanske erupcije sam često znala po nekoliko dana unaprijed da će se dogoditi pa sam tu možda i bila prisutna u nekom smirivanju, iako nisam znala niti kako se pojedini vulkani zovu. Samo sam otprilike znala na kojoj su strani svijeta. Najgore mi je bilo kad su bile poplave i orkani. To se događalo van Zemljine utrobe i jako me fizički i bolno pogađalo jer je direktno bilo povezano sa sveukupnom ljudskom sviješću. Katastrofe su bile veće tamo gdje je negativne energije i nasilja bilo više. Pogotovu me je strah bilo, kad je za mrvicu popustila brana na rijeci Po u Italiji, kad bi se neka smrtonosna kemijska formula otela kontroli, ili atomska energija došla u pogrešne ruke. Ovdje mogu sa sigurnošću reći da je po tom pitanju stanje vrlo, vrlo ozbiljno. Zemlja je kao bure baruta, ali sad fitilj na njemu nije upaljen kao što je to bilo prije jedanaest-dvanaest godina. Osobito teško su na mene djelovali satelitski sustavi oko planeta Zemlje sa kojim su manipulirale svjetske vojne, farmacutske i ekonomske sile namjerno utičući na negativnu ljudsku svijest da postane još uspavanija i negativnija. Sustav HARP o kojem se u javnosti priča, ne mora nužno imati negativnu konotaciju. Njegova prava svrha, nama običnim ljudima je nepoznate naravi. Znam samo da on u jednom svom dijelu štiti Planetu Zemlju od invazije kosmičkih entiteta. Nemam blagog pojma kako sam ostala živa. Koja me je to sila održala na životu? Kao da se na mene bio sručio cijeli svijet, a ja ko riba bez vode hvatam poslednji gutljaj, kao utopljenik bez zraka, kao prosjak bez igdje ičega, kao jagnje u čoporu vukova, kao ptica bez jata...

Dalje ovo neću opisivati ali ono što sam vidjela i doživjela potaknulo me je nekom unutarnjom Božijom objavom i uputilo koje korake je potrebno učiniti za spas Planete Zemlje. Planeta Zemlja i sav njen život nalazio se u velikoj životnoj opasnosti, a od mene se tražilo da to spriječim. Po Božijoj objavi pozvana sam u Marijino svetište na Trsatu 28 – kolovoza 1999. godine gdje se obavila moja Inicijacija. Inicijacija nije bila fizičkog karaktera. Inicirana sam kao majka svega svijata. Sa sobom sam samo nosila pojas od perli sa ljubičastom potkom, leptirom kao kopčom i 500.kn minusa koji sam tog jutra podignula u banci i svoj bijedni život sa punim očima suza koje su se neprestano slivale niz moje tužno lice. (sad sam se prisjetila interesantnog detalja iz svog proteklog života, nikad posle tog dana nisam bila u minusu u banci).Taj dar tražio se od mene da ga donesem. Samo taj pojas, ovo drugo sam sama ponijela. Posle Inicijacije shvatila sam da svoju pozitivnu svijest majčinskog principa ljubavi trebam podignuti na razinu 2000%, da bih obnovila svojom sviješću neku misaonu matricu ljubavi o kojoj nisam ništa znala. Obzirom da nisam znala i nisam mogla smisleno prihvatiti što mi se to događa, vapijući sam tražila od Boga da mi se pokaže posle moje Inicijacije, inače sam mislila da sam psihički oboljela i razumno riješila da moram potražiti liječničku pomoć. Nisam očekivala ni u snu da ću nešto vidjeti, ali nakon tri dana u sred bijela dana doživjala sam Božije viđenje. Nema riječi kojim se može opisati strah koji sam osjetila tog trenutka, dok mi je sve i jednu dlaku na glavi prolazila neka strahotna jeza. Tog trenutka sam malčice počela vjerovati da možda ipak nisam luda. Lomila sam se u sebi nemajući s kim podijeliti svoja iskustva a da ne pobudim sumnju svoje obitelji i prijatelja u moju lijepu pamet. Sve što sam radila radila sam skrivajući svoje djelovanje uz svakodnevne mnogobrojne obveze. Zaključila sam da ću još malo pričekati da vidim što će se dalje događati. Moja vjera u ono što sam do tad vjerovala, bila je potpuno poljuljana. Niti sam vjerovala sebi niti nekim drugim ljudima. Po Zemlji oko mene hodali su živi mrtvaci ne videći ni sebe ni svoje djelovanje. Postala sam svjesna bića koja nisu ljudi a nalaze se u ljudskim tijelima. Moj strah da će me netko od njih otkriti i ubiti bio je na vrhuncu. To se za malo u nekoliko prilika i dogodilo. Obzirom da sam bila u drugačijem informativnom polju imala sam spoznaju gdje se te sile nalaze u mojoj blizini pa sam ih vješto izbjegavala. U žaru borbe za svakodnevnim preživljavanjem nekoliko puta sam previdjela njihovo zakulisno djelovanje. Na ta djelovanja su me opominjale sile svjetla mojih dragih predaka. Na najgoru opasnost opomenuo me je pokojni brat moga muža. Voljela sam tog čovjeka više nego svoju braću. On mi je u životu često bio pri ruci i takođe me uvažavao. Tu djelatnost je nastavio i kad je prešao u drugu realnost. Vidjela sam živote ljudi koji su me okruživali i teškom mukom se suzdržavala da im istinu o tome ko su i što su saspem u facu. Pošto nisam imala ni s čim dokazati svoje tvrdnje samo sam gutala knedle dok sam gledala njihovo lažno predstavljanje na koje mi se povraćalo kao kad sam bila trudna. Kad sam razmislila o ovim događajima kao gromom pogođena shvatila sam istinu. Pa ja sam stvarno uključena u neko vijeće za spas Planeta Zemlje. To nije moja nenebuloza, nego je to istina. Vjerujem da je u taj spas uključeno svako živo biće. Ona bića koje za to znaju šute u nedostatku argumenata kojim bi porkrijepili svoje tvrdnje, a neka koja pričaju o tome posprdno su izvrgnuta podsmijehu pa odustaju od širenja informacija. Ono što je neosporna istina je da neka energija stvara ravnotežu u nama iznutra, ne smjeli ili htjeli  mi to priznati.

Bože dragi to se neprestano događa svima nama. U zadnjih dvanaest godina intenzivno. Događa se neka evolucija, kao da mutiramo kao jedinke. Uspjela sam stanje svoje pozitivne svijesti podići od preko 2000% u ovom razdoblju do unazad nekoliko mjeseci. To mi daje za pravo pomisliti da će Planeta Zemlja i sav njen život nastaviti svoju mirnu životnu egzistenciju u ovoj presudnoj 2012 godini. Kad bi se mene sad pitalo, usudila bih se reći da je presudna godina bila prije ove 2012. U toj mentalnoj energetskoj egzistenciji koja je stvorena u ovom predhodnom razdoblju kroz svekoliku ljudsku i inu svijest u kojoj učestvuju mnogi entiteti i iz drugih dimenzija, čovjek će moći konačno vladati svjesno sam sa sobom, svojim mislima, osjećajima, riječima i djelima na ispravan i human način. Moći će se potpuno iscijeliti sam. Uspostavit će komunikaciju s mineralnim, biljnim, životinjskim, ljudskim i za sad nevidljivim svjetovima, znajući sve što ga bude zanimalo samo time što će pomisliti na to. Odmah će moći dobiti sve potrebne informacije o sebi i svom djelovanju na svih dvanaest  razina svijesti na kojima od 1999. godine egzistira. Imat će spoznaju o njima u sebi. Te enegije još uvijek kod dosta ljudi djeluju bez njihove spoznaje, krčeći put po kojem će posle nesmetano moći koračati. U slijedećem razdoblju, velika većina će ih postati svjesna i s njima surađivati na ispravan način.

Događa se nešto tako čudesno lijepo, neopisivo lijepo. Svi ljudi će biti zdravi, sretni i zadovoljni, u čemu sada u velikoj mjeri spriječeni zbog prevelike konzumacije mnogih nepotrebnih lijekova. Niko ih neće za ništa tlačiti, svi će sve dijeliti, ali mnogima neće trebati ovolika fizička hrana. Bit će im dovoljno i 30% od hrane koju dnevno koriste. (hrana sada na Zemlji donosi najveći profit), ako je budu željeli moći će konzumirati sve što budu poželjeli. Neće se stvarati višak živežnih namirnica, svak će namirnicu moći uzeti u izvornom obliku ili sa stabla ili sa zemlje. GMO. hrana zbog svoje unutarnje ovisničke strukture stvara sve veću glad. Ona u skoroj budućnosti neće postojati. Rođena djeca za dvije generacije imat će mudrost samim svojim rođenjem i neće im trebati neka pisana nauka. Shodno tome znanje će se jako cijeniti i koristiti na ispravan način. Moći će raditi poslove koje hoće ili uopće neće morati raditi. Izrabljivanja i glad će potpuno prestati, jer će svi ljudi htjeti dati svoj doprinos dobrovoljno. Svatko će se osjećati bogatim bez obzira na imovinsko stanje. Staleži će i dalje biti, ali se neće izdizati iznad drugih ljudi time što će se ograđivati nekom zaštitom, svojom prevelikom važnošću, jer će svako moći obavljati posao koji oni obavljaju, ili prevelikom imovinskom razlikom. Koristit će sve ono što koristi i običan čovjek. Niko ih neće trebati služiti, služit će se sami kao i drugi ljudi. Radna obveza bit će samo dva sata dnevno, a posao će se birati po sopstvenoj po sopstvenoj želji. Tako će svatko moći imati prihode koji će osiguravati njegovu punu egzistenciju. Svatko će moći putovati ako to bude želio, ali većina neće imati potrebu za tim jer će se moći transportirati na mjesto u trenutku, ili će vidjeti mjesto i bez transportiranja u sam centar događaja.  Odjeća će biti jednostavna bez nagomilavanja nepotrebnih odjevnih predmeta. Religija će i dalje postojati, ali u drugačijem obliku. Bogomolje će se koristiti kao školske zgrade za održavanje duhovne svijesti. Novi čovjek će u svijesti imati od 80. do 108. pozitivnih vrlina s kojim će komunicirati. (sada ih ima u prosjeku 8), a negativnih će biti samo 16. koje će se koristiti samo kao šale. Natalitet više neće biti toliko važan. Razmnožavanje će biti u skladu potrebe života i po sopstvenoj želji, a tu želju koja je sada poticana unutarnjim umjetnim, a ne prirodnim  porivom, mnoga bića neće imati. Obiteljska struktura će se proširiti sa uže na cjelokupnu obiteljsku zajednicu. Sve više će se komunicirati mislima bez glasnog govora i osjećajem cjelovitosti, harmonije, sklada i osobne samo-dostatnosti.

Ovo je scenarij koji je po mojoj spoznaji pripremljen. Svi smo uključeni i podržavamo jedan drugog kao u piramidalnoj svijesti. Uzdižemo se u tri faze svijesti. Prva faza koja je počela u osmom mjesecu 1987 godine je završena. Druga faza počela je u osmom mjesecu 1999. Godine. Završila je u osmom mjesecu 2011. Godine. Ostala je još i treća, odlučujuća faza samorazvoja, ali ne znam u kojem obimu. Sve faze se u zadnje dvije tri godine svog postojanja prožimaju i kao da ulaze jedna u drugu, sabijajući materiju (primjera radi od sto kvadrata na jedan kvadrat). Ne želim znati što to znači, ali kao da se u prostoru provlačimo kroz „iglene uši“. Kad budem trebala znati svijest će to registrirati kao učinjeno. To se u vjeri zove: uzačašće... Amin.

Ovaj scenarij, pripremljen je od mnogih duša koje su se počele rađati od 1956-7 godine po mojoj spoznaji. One su dale svoj obol putovanju ljudske i svekolike svijesti tokom ovog predhodnog razdoblja naših života. Mnoge od njih su i onesposobljene razim ovisnostima od pušenja, alkoholizma, droge, maretijalističke pohlepe i agresivnih djelovanja kroz koje djeluju zemaljski i izvanzemaljski entiteti koji ne žele da do ove promjene na Zemlji dođe. Hvala sili koja me je sačuvala da ne podlegnem tim napastima. Možda mi je i to pomoglo da iznjedrim spoznaje kroz koje sam prolazila na svjetlo dana. No bilo, kako bilo, uvjerena sam da nas više ništa ne može spriječiti da doživimo ovaj veličanstveni skok svog plemenitog uzačašća. Ako se ipak iz nekog razloga dogodi najgori mogući scenarij za djecu do sedam godina pripremljena je nova Zemlja. To je Planeta sa sličnim životom kakav je vladao i ovdje ali sa potpuno drugačijom mentalnom strukturom.

Ma šta se u budućnosti dogodilo, to nije ništa novo za ljudsku rasu. Događalo se eonima vremena prije. Za sve što se bude dogodilo svaki čovjek kriv je podjednako, bilo to negativno ili pozitivno.

Kozmički zakon koji me je doveo na magicus glasi ovako:

„Sve je jedan i sve teži da bude jedan.

Od jedan je tri postalo, a ti hoće da bude jedan.

Od tri je četiri postalo, da bi četiri bilo jedan.

Od četiri treba dva da bude,

da bi dva bilo jedan“.

Dobro bi bilo na njega meditirati svaki dan 10-20 minuta.

Ove vrline sam nadodala kao energiju četiri Velike sile i Intuicije.

Privlači me ljepota, istine, ispravnosti, snage, zdravlja, optimizma, smirenosti, diplomatičnosti; da kreiram radost, sreću, slobodu, zadovoljstvo, prihvaćanje, poštovanje, druželjubivost, ljubav...

 Intuitivno shvaćam, ravnotežu razlučivanja, pravičnosti, tolerancije, samodiscipline, iscjeljivanja, snalažljivosti, prijateljstva, samopouzdanja...

Mudrost me vodi prema cjelovitom životu, djelujem uspješno i stabilno, mirno slijedeći tradiciju humanosti.

Ovdje su centralni, ciljni i aktivni Kvaliteti Duha, osnova Kozmičkog Zakona, po kojim bi trebalo živjeti svako ljudsko biće.