Već me neko vrijeme kopka nešto što bih onako generalno opisala kao moć mjesta. Interakcija osobe i prostora. Zašto, na primjer, uporno boravim na mjestu za koje mi je sto radiestezista i vidovnjaka reklo da zrači?

Nisu u pitanju kvadrati i skučenost. Jednostavno, sve se vrti oko tog mjesta; kuhinjski stol u dnevnom boravku u prizemlju, krevet na kojem spavam godinama, na katu. Točno iznad stolca na kojem provedem dosta vremena, evo i sad, pišući ovu intrigu.

Zasad je sve o.k. što se zdravlja tiče pa je i to razlog da položaj namještaja ne mijenjam. A bila sam uvjerena da su razlog i inercija, komocija, lijenost...no, onda sam pročitala na nekom blogu, napis o ovladavanju prostorom.

 Ukratko, žena tvrdi da se prostor može osvojiti svjesno ili nesvjesno upornim boravljenjem u njemu, šetanjem po njemu, spavanjem u njemu.

 Ona, na primjer, tako kroti cijele šetnice kojima svjesno svaki dan korača, drveće u drvoredu s kojim razgovara /kesten mora obavezno biti jedno od stabala/, vrtne stazice i liftove u visokogradnjama.

Ako se ne varam tu komunikaciju s prostorom u kojem boravi ili se kreće, naziva  luminoktom, pojavom neke vrste unutarnjeg svjetla koje je onda vodi i štiti. Preduvjet je postojana prisutnost - tri do četiri puta tjedno.

Zanima me da li komunicirate sa svojim prostorom, drvećem uz put kojim  svakodnevno prolazite, mjestom u kući na kojem najčešće boravite...ili vam to ne pada na pamet?