Prijatelju,

šapni mi gdje si?

Pusti u vjetar

nek on mi donesete te riječi.

Da li te brige more

ili u bolesti ležiš?

Prošetah livadom našeg djetinstva

i ulicom našom.

Onom ,  visokih topola.

Gdje ruku pod ruku,

sa smijehom

naša su stopala prošla.

Zavirih u dvorište tvoje,

a tebe nema i nema.

Zakucah na vrata tvoja

i još stojim i čekam.

Odškrinji ih malo,

pogledaj.

Na licu mom ugledat ćeš osmjeh

onaj koji si nekad davno

ti daravao meni.

U ruci crvena ruža,

moj poklon tebi.

I ruke raširene,

tople.

Spremne  da te zagrle,

da izbrišu suze i brige,

da vrate ti ono zbog čega ja sam

još uvijek uz tebe.