Zagrizaš u sirovu bol svijeta...
Nema tu hrskave ljuske.
Samo jedna nit prozirna.
Dok u sebi prepoznaješ krik.
Misleći da je dio tebe.
Gutaš i bljuješ bljuvotine.
Što ti to zastaje u grlu?
Kako bi bilo nasmijati se...
Nasmijati se preozbiljnom shvaćanju
površnosti.
I gubljenju kontakta s bitnim.
Zbog nebitnog.
Dokazivanje.
Pravdanje.
Eto, neka kad ti treba.
Smiješno baš.
Samo to ne znaš.
U svome jadu.
I doznati nećeš sve dok boli.
Mir ili nemir – tvoj odabir.
Sva snaga u tebi.
bglavac
edin.kecanovic
