Što će mi sve knjige,sva čitanja,sva proučavanja,svi uvidi,kad ja opet,pa opet po starom.Osjetim ubod i nakon toga me oblije ledena hladnoća,ledeni bijes i ja se otresam na drugoga.To radi moja mama tati,ali i svima nama ostalima.Osuđivala sam je zbog takvog načina ponašanja.

A ja to u stvari isto radim.Što se to događa?Što sam danas čula u glasu prijateljice.Nisam slušala nju nego sam se u jednom djeliću sekunde prebacila negdje drugdje,bila s nekim drugim i čula njegov glas.Što sam čula?-Drugi to rade savršeno, a ti ne.Drugi su bolji od tebe.Koliko se god trudila nećeš biti kao oni,nećeš biti ni  kao ja.Ti si gubitnica.To što ti radiš ne valja,nije vrijedno.Uzaludan ti trud-.Osjetila sam omalovažavanje,podcjenjivanje.-Ti nisi dobra.Ti si LOŠA-

 

.Koliko mi dugo već taj glas to govori.Koliko se sjećam sebe,sjećam se tog glasa ali i  i reakcija na taj glas.Samo bi šiknuo bijes,glas mi se ohladio i postao bi leden, režući kao britva.Ta reakcija je obrana na napad,na neprijateljstvo,na kritiku mog internaliziranog glasa,glasa roditelja u meni.No danas sam shvatila da ni ta reakcija nisam ja,i to je glas roditelja u meni.I sama moja reakcija,bijes i osjećaj povređenosti to nisam ja.To je moja mama koja na taj način reagira na tatina podbadanja Ili je tata koji reagira na maminu uznositu oholost i kritičnost.Nije greška u  identifikaciji,oni su stalno mijenjali uloge..Evo ih  u meni : svađe,podbadanja,bijesne reakcije,povređenosti,kritike i ismijavanja koje su bile uobičajene između mojih roditelja i kojima sam prisustvovala cijelo djetinjstvo.Morala sam ih slušati i učestvovati svojim prisustvom u tome,jer nisam mogla pobjeći,nisam mogla zalupit vrata i otići govoreći -Odoh ja,a vi se samo i dalje svađajte,a ja s tim nemam ništa-.

Danas, oni se i dalje svađaju,te svađe postaje sve grublje i oštrije,dolazi čak i do fizičkog obračuna,samo sam ja sad slobodna ,mogu otići i zatvoriti vrata da ih ne slušam.Ali nema bijega,nema slobode,kad  su ti glasovi u meni,svađaju se u meni,tuku se u meni.Oni su me preuzeli.Dugo sam mislila da sam to   ja.Sada više ne mislim.To su moji roditelji koji su razdvojeni,suprotstavljeni,u klinču,borbi na život i smrt.Nakon borbe jedan je povrijeđen,žrtva,kuka i lamentira o svojoj nesreći,kako je napadnut,kako je nepravedno optužen,kako je jadan i ranjen,a drugi se osjeća krivim,boji se da će sad biti osuđen,kažnjen odbacivanjem,postaje ponizan i manji od makova zrna..Trese se  od straha i krivnje ,od straha što će se sad dogoditi,kakve će posljedice imati njegova pobuna.Oboje ližu svoje rane.Oboje se osjećaju jadno i loše,usamljeno Puni straha,sumnje i katastrofičnog predviđanja budućnosti.

Oni su u meni i lijepo nastavljaju taj  svoj  odnos.Odnos je isti od kad su se upoznali Obrazac svađa,pobune,povređenosti,krivnje nastavlja se i ne mijenja se.Kod njih traje i danas,a u meni traje i sada.Samo sam kopirala taj odnos,usisala ga u sebe,stisnula gumb i on radi.Aktivirao se i ne misli stat.Programiran je da traje do vječnosti,jedino  mu je ograničenje moje fizičko tijelo ,koje ne može podnijeti toliko adrenalina,agresivnosti,toliko negativnosti,toliko nesreće,suza,osjećaja promašenosti i okrivljenosti.Baš lijepo,arena je tu,borci su tu i meč uvijek može započeti.

 

Oni su u meni,a gdje sam ja?Jesam li ja ova koja to promatra? I piše.Za sada znam samo tu sebe.Sebe koja promatra i piše .Postoji li u meni još neka druga ja?

Ona koja je davno zakopana,potisnuta,zaboravljena.Samo ponekad izviri,veselo mi mahne.Vikne mi –Nemoj se brinuti,sve je dobro.Samo vjeruj-.

I vjerujem ja i nadam se ja i želim se promijeniti,želim naći samu sebe,da napokon u meni zavlada mir.Jedno vrijeme čak mi se i učini da je došao kraj mojoj muci,ali ne.Dovoljan je jedan pogled,dovoljan je jedan poseban ton glasa,dovoljna je jedna riječ,da me vrati unazad,da igre opet počnu.Upecam se.Zaboravim se i opet krenu misli,tuđe misli,tuđa uvjerenja,tuđe borbe i interesi.Kao na ringišpilu,zavrtim se, vrtim se jedno vrijeme,dok se krugovi ne završe ,silazim s njega jadna,slaba,s vrtoglavicom i mučninom.Kažem si ,nikad više.Drugi put  ću biti pametnija.Pazit ću.

 

Danas sam se spotakla,hoću li i sutra?Nadam se,živim u nadi da neću više.Možda mi ove moje spoznaje,ovi moji uvidi u moje obrasce,u način mog funkcioniranja pomognu.Možda mi i ovo pisanje pomogne,pa makar time da nađem  nekog tko je u sličnoj situaciji i razumije me.