Zaustavi me na tren, izvuci iz mene onaj tračak svjetlosti što već odavno spava i zaboravljen je u zadnjoj pretkomori srca koje opet neujednačeno preskače svoje dobro poznate ritmove.
Kao nitko drugi, ti znaš staviti zapreku pred moju tamu i usmjeriti je dalje od pravca kretanja duše.
Ostala sam blijedog lica i ledenog daha stajati na mjesečnoj stazi što me odvlačila u moje bezdane.
Tišina se igra i zlatnim notama umiruje ove vihore što opet dolaze iz beskraja i razapinju me daljinama.
U nepostojećem zrcalu svijesti pregledavam konture mog lica, dok se iznad grada naginje nebo sliveno sa Dušom i oduzima slovo po slovo tvog imena.
Kako bih te zadržala u toj razlomljenoj liniji na dlanu i protumačila znakove neba koje mi nije naklonjeno baš ovih dana?
Zaboravit ću one stare kletve, proći ću i večeras kroz bijele magle što su se kao koprene razasule iznad mog balkona, prekrile drveće pa se čini, vjenčanje li je to Mjeseca i Noći ili je meni vrijeme opet u snove poći?
Ispod maske ljubaznosti teško diše Duša i opet se oduzima sama od sebe, luta kroz bijele magle, sanja o čudnom plemenu koje živi u neprohodnim šumama nježnosti pa se zaustavlja baš tamo gdje je Longinovo koplje probilo Njegovo bedro i gdje se razlila krv boje ruže.
Još uvijek tu zastanem kad dodirnem bolno mjesto na Duši i umirem svaki puta u sjećanju na ljubaznu masku postojanja.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)
bglavac
irida
edin.kecanovic
