Vani kiša  pada . U  toploj sobi , mali dječak prstima slijedi kapi kiše po prozoru. Najednom zapita:

"Tata, zašto kiša pada?"

" Pa sine, zato jer nebo plače."

" A zašto nebo plače?", pita dječak dalje.

" Zato jer je tužno. Nema sunca. Negdje se iza oblaka izgubilo." odgovori tata.

"Aha."

Tišina. Dječak crta srce po prozoru. Nakon nekog vremena opet zapita:

"Tata, a zašto ljudi plaču?"

"Ajoj sine moj. Pa valjda zato jer su tužni."odgovori tata, ne skidajući pogleda sa novina.

Dječak se zamisli. Šuti. A onda iznenada veli:

"Tata, ja mislim da su ljudi tužni zato jer su izgubili osmjeh. Sad znam što ću mami pokloniti za rođendan.A i ti bi to mogao tata."

Tata skine naočale i spusti novine na krilo, pa se zamisli.