Meka krila noći opet se spuštaju na mirnu panoramu mog grada..
I nakon velike kiše, nakon nekih pomaka u mom snu, u meni se javlja zlatna nit i, znam, dovest će me do tvojih misli, tvoje mašte, tvojih snova…
Duboko u sebi zbrajam tri riječi…
Jesu li tri ili dvije ili osam, ne znam, a na dlanu prelomljenih linija ocrtava se proročanska sudbina…
Znaš da ću te povesti u kišnoj noći između dvije obale, tragovima koje su slijedile i hladnije duše, nego što su naše…
Ovaj osjećaj za tebe je premalena priča za sve što ti želim reći.
U pastelnim bojama sanjam naš život, u duginim bojama vidim ljubav.
Koju boju ima ljubav?
To nitko ne zna…
Oči duše su osjetljive, one vide - bolje od nas…
http://moj-plavi-svijet.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4