U pogledu, zaleđenom od zimskog solsticija, potopljeno je carstvo zlatnih niti otkud pletem razne oblike, dajući im imena pradavnih anđela.

Jedni od drugih uzimamo i dajemo, otpadamo i spajamo se.

U vremenu izgubljeni, u trenutku pronađeni…

Znam da postoji taj trenutak kad se pronađem u sebi i znam da je taj trenutak sjaj života…

A tako smo malo sami sa sobom…

Iz svjetlosti, promiješane sa sivilom zimskog solsticija, izlazi zlatna nit tvoje ljubavi i tiho je provučena do mog srca.

Kad u tom zvjezdanom krugu zlata izraste onaj pogled, u kojem vidim sebe, Ljubav pokazuje svoje lice i poklanja mi se u svojoj uzvišenosti.

I uvijek u tom pogledu vidim to lice Ljubavi, jer ona ima lice... prekrasno, prodorno, nedjeljivo i mistično… začarano, a opet tako blizu.

Ljepota Mjesečevog sjaja u ovom zimskom solsticiju naglašava se tim mističnim sjajem prodornog pogleda Ljubavi.

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

 

http://moj-plavi-svijet.blog.hr/

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

 

iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)