Pa evo, počinjem sa Italijom...

Vjerovali ili ne..Venecija..

A onda..još malo...

Ova fotografija već pokazuje venecijanski štih...

Onda krenuh dalje...

Umbria obasjana jutrom...

A onda, put Francuske...U Provansu..

Predivan srednjovjekovni štih, uz nezaobilazna polja lavande..

Tko zna što se krije iza ovih divnih starih plavih vrata?

Tek slutnje u nešto što budi sjećanja...

Ružičastim stubištem, negdje, u nečiji

tihi, topli zagrljaj..

Čar prošlosti, zatečen u jednostavnosti

stvorenog...

A tko kaže da za mladence mora biti limuzina?

Ova Dijana me podsjeća na bezbrižno djetinjstvo...

Krenuh put Engleske..

Nije predaleko..Ti prekrasni engleski vrtovi oduvijek su mi ushićivali dušu..

A tek kuće---

Prošlost ostaje zabilježena i ne prestaje..

Ali uvijek i svuda su sve prisutne ruže...

I što reći?

Prošetah malo po Španjolskoj...

I tamo su me ruže dočekale..

Ali i čežnja za istinskom šetnjom, među divnim, starim fasadama...

Kažu da je neponovljiv taj doživljaj...

I na kraju..Vratih se na romantičnu grčku obalu..

Odisejeva domovina, plavom čežnjom obojana..

I mirisi soli koji se miješaju sa mirisima cvijeća--

Božanstveno bijelo sa božanstvenom modrinom..

Uz mali predah,u kapelici bez vrata, gdje samo jedna ikona na zidu obećava mir..

Nije li to bar jedan dio neba, spušten na zemlju?