Da malo protegnem noge otišla sam na obližnju livadu po šipak. Da skratim put, preskočim susjedovu ogradu. Kaj ste mislili da se ne mogu popeti preko ograde?  hehehe....Idem mirno utabanom stazom kojom prolazim cjelo proljeće i ljeto. Oko mene suha trava i drač na mjestima meni do nosa, na mjestima  sve čisto jer tuda pasu susjedove ovce.Ništa mi ne smeta suha visoka trava. Ako će mi malo nateći oči niš zato.

Biram grmove šipka, berem zrela pa, polako natrag. Već sam došla do susjedove ograde kad skužim da sam izgubila mobitel. Prekrasno! Popnem se preko ograde, odem kući po drugi mobitel pa lijepo natrag istim putem. Ovaj put ne po šipak već u potragu za mobitelom.

Zove, zovem, ništa, ne javlja se. Tek na kraju moga pohoda kod zadnjeg grma šipka sramežljivo se oglasio moj mobitel.Pokupim ga iz dubokog žbunja i krenem doma.Tako sam ja danas imala duplu šetnju. Ne brigajte, mobitel nije imao  tko ukrasti. Tuda prolaze zmije, ja i susedove ovce, čak ni sused nejde u takvu šikaru.