Moj život je knjiga koju upravo držim u rukama. Posljednje poglavlje nije mi bilo baš nimalo sretno, zato drhtim i obuzima me strah i tuga svaki put kada ponovo prolistam te stranice, jer nije to neka obična priča. To je priča o nama, o čovjeku i ženi za koje nema zajedničke budućnosti, o snovima koji se nikada neće ostavriti, priča o boli i rastanku. Naša nimalo vesela priča koja ima svoj početak i kraj, a upravo smo stigli do posljednje stranice, nakon svih suza i uzaludnih nadanja i sada je sve to prošlost. Znam da ne mogu izbrisati, znam da ne mogu izmijeniti, znam da ne mogu istrgnuti i zapaliti te stranice iako bi htjela zaboraviti zauvijek. Htjela bi zaboraviti te zadnje dane, zadnje sate, zadnje minute te naše priče i pamtiti samo one vesele i sretne. Ali naša prošlost je napisana, gotova i nepopravljiva i ja moram shvatiti da je bilo što je bilo i da su preda mnom nova neispisana poglavlja, još prazne stranice pune neizvjesnosti, nove stranice, nova poglavlja ovoga života i novi susreti koji donose ono što donose, bilo to meni pravo ili ne.
bglavac
edin.kecanovic
