Obećanja se pretočila kao magla što klizi niz ulicu.
Bijeli led ispire zadnje misli, a bolestan strah ponovno rađa neke čudne snove.
Neću pokoriti obećanje što se pretvorilo u maglu, neću zaustaviti ruke što odlaze sve dalje od Sunca.
Neću ništa učiniti.
Imam samo tu jezgrovitu misao, isključenu iz svevremenskog, uhvaćenu u kapi vode.
Nedostajem si ponekad, nedostajem.
Ima me svugdje, nema me nigdje.
Ptica bi proletjela, da može, ispod trepavica, ali čvrsto su sklopljene.
Čudan je taj moj svijet sjena i magli, bijelih snježnih razvalina i visokih trava.
Još držim sve atome snage na malom skupu, ali vidim da se rasprušuju.
Skončava se i ovaj čudni dan.
Odlazim, no nadam se da ću ponovno ujutro izroniti u novu zoru, drugačija, a opet ista.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4
bglavac
irida
edin.kecanovic
