Samo jednim dijelom tijela izađoh jutros na svjetlo ovog ljetnog dana.
Ostali dijelovi su još uvijek sakriveni noćnom tamom.
Ne bih odvojila nepotrebno tkivo i prostrla ga poput bijelog stolnjaka, već uzalud u mutnom umu tražim pravu riječ, ali mi izmiče i odlazi u jutarnju maglu.
S radija u autu plove neke stare pjesme i vraćaju tvoje oči u koridor sadašnjeg trenutka.
Kao zlatnik na dlanu ubija me sjaj tog plavog leda i ne mogu se ne zapitati, jesam li te ikada prestala voljeti?!
Otvaram dlan i vidim čudne linije, čije puteve ne poznam niti me to zanima.
Kad mi je teško u duši, uvijek se sklonim u zavjetrinu tvojih plavih očiju i tamo pronalazim svoj duševni mir.
Smisao svega je što znam, da ću te voljeti dok sam živa, iako kroz moj život prolaze ostali muškarci i ne ostavljaju baš onako trajne tragove, kao što je tvoj – kao zlatnik na dlanu čiji sjaj ubija svaki puta kad se sjetim tvog imena.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)