Tamno nebo, tamnije od najtamnije noći, svilene duše i zamagljenog pogleda blagonaklono mi se naginje ove lijepe kasne večeri.

Bez ikakvog znanja o trenutnim mislima, stupila sam u ovu lijepu noć, dok je tijelo zadrhtalo.

Mjeseca nema, potonuo je u dubinu tamnih oblaka što su se nadvili nad usnulu panoramu moga grada.

Srce te osjetilo.

Ispod vitkih breza trava je prestala puštati zlatne vlati, a sa tamnog nebeskog baršuna zvijezde me ne gledaju očima mačke.

Iz dubine Svemira nema onih davnih nemira, iako još uvijek vrijeme mjerim isprekidanim udisajem i čudnim titrajima srca, sve u meni je ispunjeno tvojim pogledom.

Odgovor sa neba mi baš večeras treba.

Od sunčanog diska do punog Mjeseca prošla je elipsa tanke zlatne niti i pokazala mi put prema tajnama srca.

U tim dubinama Zemlja se čini prelijepa, Svemir više ne šalje nemir, a odgovor sa neba je baš taj biser života što mi treba.

Moj San ima svoj titraj, moja pjesma ima svoj izričaj, a tvoj pogled svemu tome daje onaj kristalni sjaj.

Sjaj plavih očiju.

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)