Dok zvuci orgulja koje stvaram čarolijom svojih prstiju odlaze daleko, u sfere izvan zidova, ja pokušavam dokučiti granicu svoga prusustva ovdje, u hramu, koji bi trebao biti sve drugo, osim onoga što sada u njemu vidim i osjećam...Pitam se, što me drži još ovdje, osim glazbe, koja je još uvijek neraskidivi dio moje duše,,Da, pravo pitanje..što ja još radim ovdje?

Obješena lica,i prazni pogledi, ljudi koji jedva čekaju da obred završi, jer, u protivnom, ako ne prisustvuju,bit će kažnjeni...Grijeh je ne prisustvovati, grijeh je nasmijati se djetetu koje nestašno protrči i počne plakati kad ga prijekor majke i oca vrati u klupu..

Obred koji se ponavlja, i strah kojim se drži ta šačica ljudi na okupu..Nabrajanje što će biti ako se ne držimo izrečenog... Iluzija koja sve više postaje stvarnost..Hijerarhija hipokrizije koja se drži na klimavim nogama...Onaj koji Jest, čeka izvan svega ovoga trenutak potpunog trganja vela..

Ljubav ovdje uopće nema svoju volju..Zagušena je,

pritisnuta fobičnim prisilnim radnjama koje sa istinskom slobodom nemaju veze..

Možda malo previše stvarna slika, ali je tako gotovo u svim crkvama građenim ljudskom rukom..

Vjerovatno sam tu, jer vučem još malo repove prijašnjih, nametnutih zakona, koji, tek sad vidim,

sa pravim zakonom nemaju niti jednu dodirnu točku..

Može li se voljeti druge kao samog sebe izvan izgrađenih katedrala i izvan svih napisanih riječi?

Da...Ulaženjem u hram vlastitog duha koji čuva sve tajne istinske Ljubavi, koja, okrunjena vlastitom voljom postaje još veća ljubav nego li je znamo, kroz ograničenost onih koji nam uporno govore da je Bog negdje izvan nas, da se gnuša ako ne slijedimo ono što je on naredio da  moramo činiti..

Kakav je to Bog koji se gnuša bića koja je stvorio, iako ona imaju svoju volju?

Bar tako se propovijeda..Misije i emisije straha..

Prava misa negdje u svoj svojoj ljepoti, skrivena,čeka svoje zaljubljenike..A njih je sve više..

Kroz kamen Amentija i pijesak vremena, mirisom vječnosti ona nam pokazuje put..Pehar u kojem istinsko vino duša ispija..

Ne postoji nijedan Bog izvan mene..

Zmija postanka i Lav svjesnosti, utiru čudesan put ka sjedinjenju svega u sve...

Vrijeme ističe...I čeka ono divno moje otisnuće u potpunu slobodu, u zagrljaj Ljubavi, u zagrljaj bezgraničja...