Daleko iza polarne zvijezde, u bezvremenu titraja srca, na bijelom pijesku ispisujem stihove života....
Sjećanja izviru iz tamnog mora podsvijesti, čak i ona kojih se ne sjećam, a proživljena su...
Dok se crveno Sunce raskošno objavljuje na nebu ovog toplog ljetnog dana, kap života kao bistra voda obavija čelo i ostavlja znak...
U sjeni još uvijek nosim luč da mi osvijetli put...
Čitam tajne šifre tvog imena i tajnovito saznajem, da mi još ništa nije poznato...
Želim otkriti te čudne simbole iza kojih se krije San...
Drži me za ruku, okreni dlan i pročitaj one prelomljene linije, jer na lijevoj strani neba nema ništa, a usnama rascvalim od jutarnje svježine osjećam da polarna zvijezda ipak tone u svoje more...
Još uvijek sjećanja, kao stražari vremena, stoje na vratima Sna i drhte u progonstvu tvog srca...
Znaš da postoji onaj tajni žig što ga tako vješto kriješ od svih.
Ta stigma, samo tebi poznata, polako dobiva svoje konture i vidim uplakanog anđela iza tvog srca, smrznutog od smrtnog straha, kako te doziva i želi ti pokloniti ono najljepše što ljudsko srce krije – ljubav.
A ti još nisi naučio slijediti svoju sjenu života...
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)