Kad ih poljubim, prepoznat ću ih.
Tajna te spoznaje sanja u tebi mene, za uspon u život treba ti par koraka.
Znaš da se polako približavam tvojoj samoći, znaš da znalački odabirem pravi tren i znaš da nikad ne kasniš na otkrivanje tog misterija.
Uvijek se pojaviš kad treba, uvijek sa istim žarom pohodiš već prohujale staze gdje su prošle tvoje legije, uvijek sa istim nadama odjekuju tvoje jadikovke u noći, uvijek, uvijek, uvijek.
Znaš da ćeš iznad prohujalih vremena, iznad nekih "uznemirenih voda" sijevnuti kao munja i doći mi jednog ranoproljetnog dana i tek tada ćeš znati da su naše obale stoljećima bile udaljene, a samo su dio iste rijeke koja je tekla među njima.
Uzleti sve do pustinjakove oaze, preleti te dvije obale.
U ranoproljetnom danu spojit ćeš svoje dlanove sa mojim, donijet ćeš vodu na žedne usne i svoje strašne demone položit ćeš pred moja koljena da ih zajedno ukrotimo.
Tom žestokom igrom dat ću mira tvojoj muškoj duši da se odmori pod mojom sjenom.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
iz knjige: "Sjena duše", ISBN 978-953-7673-60-4 (2003.-2011.)