Dok je tama umirala, a jutro se rađalo u plavim daljinama, srce je opet preuzelo uobičajen ritam sata i pokazalo se kao nepogrešivi vodič kroz neobjašnjene staze gdje će me danas odvesti.
Proučavam oblik današnjeg dana i ne vidim ništa.
Ništa što bi mi dozvalo osmijeh na usne.
Obična subota, pomalo smušena pomalo bahata, jer nastupa uvijek šesta u nizu.
Izmiče mi spoznaja o tebi.
Gubiš se negdje... sve teže pratim tvoje tragove.
Kao i svih ovih dana i danas si moja tema.
Uvijek si moja tema, pratim iz daljine tvoja buđenja i snove, slušam u blizini kako ti srce ravnomjerno priča o danima kad si bježao iz svog pustinjačkog stana u stare knjige simbola i tražio se u mreži nesuvislih riječi i gluhih noći.
Sagorijevam polako, mir dolazi kroz moje trepavice u ove oči i zaustavlja se, lebdi oko čela.
Da... još si uvijek ti samo moja tema.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
"Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4