Zakukuljena negdje,između neba
i zemlje,u crvotočini pulsirajućeg svemira,
znala sam robinja i boginja biti,
noć i zora nečijeg oka...
Sad ne znam da li me zvijezda daleka
da dođem strpljivo čeka, ili me pijesak davni vreli
pokriti želi...nije mi važno,
nek bude što mora.
Pustit ću duši da glad joj utaže iskustva
nova. Ako padnem,pijesak će bol ublažiti...
ako se pak k zvijezdama vinem,i dalje će
sjajne blistati.
Nemam razloga ipak brinuti,sve u svemu
vječnost će novi rulet zavrtjeti...
možda će sretnije brojeve odabrati.
bglavac
edin.kecanovic
