Tamo gdje zaljev ulazi duboko u kopno, tamo gdje Mjesec ostavlja svoj otisak na nebu…. tamo si sinoć, uz to more samozatajnosti, dotaknuo moje usne.
Opet sam zaronila u svijet zanosa, sanjarenja, a iz tvojih plavih očiju, toliko drugačijih od onih koje sam voljela, dočekuje me ranjena duša…
Bijele noći opet pohode moje snove, prisjećam se sebe – u samoći.
Vidim se sinoć u tvom zagrljaju…
Ledeni snovi više nemaju snage okovati moje srce….
Sinoć je duša imala svoj put prema tvojoj.
Dotakle su nam se duše u susretu… dotakle i zagrlile, poljubile.
Na tom jezeru bijelog obilja osjećam tvoj i svoj strah od ponovnog zbližavanja s nekim, od ponovnog otvaranja nekome, od ponovnog darovanja duše duši.
Imamo li pravo na još jednu šansu?
Brže od planinske rijeke odgovor stiže i nestaje poput traga zvijezde, koja tone u sebe.
Između nas i Neba je mir.
Između nas i Zemlje su pitanja, teški odgovori.
Između mene i tebe je….započeta ljubav.
Je li?
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php