PTICA

poput ptice.....

    Kako samo malena sitnica,
malena mrvica može obradovati.
Baš kao i pravu malu pticu....
Dok luta ulicama,poljima i livadama
u potrazi za svojom mrvicom,
puna je straha i strepnji
....a kad je nađe,
veselo zamahne krlima.....
pokupi je i odleti visoko....
zadovoljna....
To je radost njenog života...
to je ono zbog čega živi
i što joj dan čini osmislen....

 

Ta malena mrvica daje joj snagu da leti,
daje joj razlog da pjeva....
Al zašto te mrvice mora
uvijek u grču i strahu skupljati...?
Zašto se bezbrižno i jednostavno
ne došeta ili ne doskakuće do njih?
Ne može....
Ne može jer je okružuje okolina
ne baš druželjubiva.....
Jedino ako je stavite u krletku
i hranite je  u zatvorenom
i skućenom prostoru...
jedno možda tako neće osijećati
toliki strah i strepnju oko sebe...
ali vjerujte...
neće ni osijećati ni onu radost ,onu ljepotu
kad se vine u visine raširenih krila
i kad poleti  u zagrljaj neba.....

ptica

 

Zora

...najljepša je...

...Zora je...
najljepši dio dana.
Tako tiha,mirna i magična...
U njoj osluškuješ tišinu i buđenje dana.
Prekrasno.
To je vrijeme mira...
Vrijeme kada većina nas
sniva svoje snove.

To je vrijeme kad se ljbavnici
šuljalju svojim kućama ,
dok ptičice polako započinju
vjezbati svoj glas.
To je vrijeme kad osječaš snagu
Onoga koji će nas i kroz ovaj dan
brižno čuvati i pratiti...
Probaj poslušati zoru kada dolazi
i znat ćeš o ćemu pričam...
Zora je...najljepši dio dana...
 
ptica

 

...vjetar i ja....

.....ćekat ću ga i ja ću opet letjeti.....

....Sve je nekako tiho....
Nema vjetra ni sa koje strane
da mi pomogne u letu..
Pokušavam ..
širim krila ali .ne ide...
Ne mogu bez vjetra...
On mi daje snagu,
on me uzdigne i ponese u visine ..
i tada mogu danima lebdjeti ,
ne mičući krilima
...samo lebdjeti na jednom mjestu ..
jer on me održava u zraku...
A kad poželim ići mu u susret
on se lagano poigrava sa mnom
i tjera me da upotrijebim krila,
jer jedino ga tako mogu zagrliti...
raširenih krila...

Nosi me malo tamo,
malo ovamo
..igramo se....
grlimo se...
vjetar i ja...
Ali...nema ga....
ni sa koje strane..
I već dugo nisam letjela
i već me krila bole od skupljenosti...
Tražim ga i na proplancima i u nizinama...
ali nema ga...
A mene boli....
boli me moja zgrčenost...
Koliko ću još dugo moći bez vjetra
ne znam...
ali znam čekati...
i znam se nadati i znam vjerovati...
doći će...
raspuhat će se i ja ću opet letjeti ...
raširenih krila žurit ću mu u zagrljaj
a on će se veselo smijati
i ljubiti moje perije....
Čekat ću ga...
i znam...
doći će....
 
ptica

...najljepši dar...

...dar je ljubavi...

 

Ima li ljepšeg dara od dara kojeg je Bog dao pticama???

…Prostranstvo neba i mogućnost letenja do željenih visina…

Ima li ljepšeg dara od onoga što si ti dao meni???

…Slobodu da te ljubim i da te volim onoliko koliko mogu…

Ptice svojim pjevanjem izražavaju svoju zahvalnost,

a ja ću poljupcima izraziti svoju sreću,

što si u meni prepoznao pticu.

ptica