napisano 25.04.2005. u 14:53h  

na portalu Iskrica weblog,

a iz 1. zbirke

“Sjena duše”

 

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=51586

 

Probudio me noćas trak Mjesečevog svjetla, dočekao me tiho i uplovio u neki polusvijet tamnih sjena, koje su prolazile nepoznatim koridorima moje duše.

Noći, te gorke prijateljice, postale su spasiteljice, postale su spasiteljice.

Svjetlost u modrim danima bolno dodiruje usne i prelama svoje trakove u neke druge boje, boje koje nisu moje, ostajem tiha.

U nekoj nepoznatoj vatri prohujalih dana i nadolazećeg ljeta, sjećanja kao stražari na vratima, umiru smrću mojih sjena.

Sazidao si u pijesku kule, koje more nije uspjelo razoriti.

Sjećanja.

Stražari.

Kula u pijesku.

Padale su i druge kule građene iznad tamnih bezdana, padale su zvijezde, n na nebu mog života.

Bačena iz nekog razrušenog grada, sklupčana kao zmija ispod kamena, snivala je ta duša svoje snove godinama.

Tražila se u nekim psalmima, padala među pale i ponovno se dizala, ostala je vjerna svojoj istini, svojoj slabosti i snazi.

I takva, neprepoznatljiva drugima, i dalje ostaje na svom putu i vidi ....

Mjesec noćas nije znao za sebe, bio je opet prepun sebe, predivan na tom tamnoplavom baršunu.

Na prostoru čistog neba vječnosti sekunde života zasjala je i ta duša.

Ostala je sa svojim stražarima, nedodirnuta i opet dočekuje svoj san, a u trećoj noći iza nekog spajanja stražari polako spuštaju glave i žele mir.

Sjećanja ... stražari pred vratima tih dubina duše već su se umorili.

Tako se dogodilo.

Dan poslije ... padat će zvijezde i dalje, a tajnoviti Mjesec gledat će dušu, koja je prsnula u tisuću boli.

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2013/10/1631702220/ocaravanje-i-sjecanja.2.html

 

http://www.webstilus.net/content/view/7040/128/