Sjedim na Zemlji, milijarde godina starijoj od mene i sneno motrim sudbinu kako me mimoilazi, dok s trga dopiru slabi zvuci ljudskog govora.

Uspavana mi je čista duša, ne dotiče je čak ni krivica nedozvane ljubavi, okrećem leđa Suncu i gledam u tvoje bistre oči.

Naše oči ugrizle su se ljuto i ostavile trag na usnama, stisnula sam ruku bliže srcu... probudio si me tog zimskog jutra.

Mrtva zavist druge žene pokušava oduzeti čistoj duši vedar pogled, ali u bijelom snu se ipak događaju moja i tvoja ljubav.

Zaogrnuli smo se tom srećom, mojim imenom si obojio svoje dane, a pred tobom sam zastala kao pod sjevernim suncem i utopila svoj zeleni pogled u tvoj.

Imam li to sjeverno Sunce iznad sebe, može li mrtva zavist neke druge žene oduzeti čistoj duši vedar pogled?

http://shadowofsoul.blog.hr
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php