U zaklonu od raznih iskušenja, nudi mi se velika gozba, a ja pamtim gorak okus nečijih usana.

Nježan vjetar promjene prelama moja koljena, a oči bljeskaju od želje za tamnoputim lovcem koji daje hrabrost da me kao rasnu životinju dovede u harmoniju neba.

Znam da su mnoge od tebe digle ruke, jer si loše postupao sa njihovim zvijezdama padalicama. Nisi ni jednoj skinuo zvijezdu s neba.

Ispod velikog osvježenja ovog jutra, dok osjećam tvoj dah, znam da si u mom centru... nevidljiv, prisutan, bezbojan. Bez okusa si. Bez mirisa, bez boje. Malo si lud, malo nesretan, malo poluzaljubljen u sebe i u ljubav.

Dobro je da si prema meni takav - kakav si, jer bi me mogao naviknuti na sebe, a tada vrijeme postaje beznačajno.

http://shadowofsoul.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php