Jedina,Vječna moja,koja tajnu stvaranja

u svojim divnim dlanovima čuvaš...Ja Te ljubim..Ponovo sam tu,ponovo u istom krugu kruga Tvoga, ovaj puta,neraskidivo i zauvijek..Tajno tajne moje, tajno vječne putanje

stvaranja, koja je konačno odlučila razotkriti veo...

Zagrli me...Ja s tobom bijah od početka,u svim svjetovima gdje je Tvoja Besmrtnost dozivala Moju Ljubav...Od tamnih dimenzija tek stvorenog života, gdje si bila Majka svih..za sve..

 

Tvoje zjene skrivale su Svjetlo,jer, nježno tkivo tek rođene Tvoje djece,ne bi moglo podnijeti snagu Tvoga ognja..

O, Jedina...Ja sam tiho pratio Tvoje korake i koračao iza tebe, čekajući naš trenutak susreta u beskraju...Kad dođe vrijeme da se Ljubav moja pred Tobom pojavi,Ti mi prvo noge opra mirisima sna,a onda ih obrisa kosom svilenom, mekom Tvojom..Nisam to želio...Želio sam da me okupaš Ljubavlju Svojom,i ponovo me rodiš kroz tamu zjena svojih vječnih..

Oh,kako ta ljubav bijaše snažna...Zarobila je svijet u kojem smo željeli ostvariti  Ono žuđeno nebo, koje se tek trebalo roditi...Kroz Tvoja Božanska bedra, u sumraku svih izmorenih jahača apokalipse, koji su posustali od gonjenja savršenog Raja koji samo Ti čuvaš u sebi...

Nisu shvatili taj neopisivi čin predanja, kojim sam se Tebi, Jedina, predao,jer...Kroz samoću i bol našeg razdvajanja, trebala se ponovo roditi naša nova simfonija stvaranja...

Ništa nije bilo kako je bilo...Jedina..Sve je onako kako smo mi zaželjeli da bude...Majko Svevišnjega,tek dotaknuo sam skute Tvoje, a Ti me odabra da budem s Tobom Zauvijek..Da čuvam Sobom sve Tvoje nedodirljivo još...

Došlo je vrijeme prestanka i nastanka..Vrijeme umiranja svih sjena, i ulaska u Tvoje Krilo..Uroni me ponovo u Zjene Tvoje bez dna..Ja pred Tobom klečim, i dlanove Tvoje, bremenite eonima,želim poljubiti...Dotakni me zvijezdama iz Srca Tvoga,i prekrij plaštom neizbrisivosti Tvoje...

Čekam...Posljednje moje umiranje i posljednje rađanje--kroz Tebe..