PROČITANO

846

PUTA

OD 14.01.2018.

moje rane inspiracije

pjesnici koji su mi bili inspiracija od 17-te godine i nadalje

MELANKOLIČNI MADRIGAL

Ono što ja u tebi obožavam
Tvoja ljepota nije.
Ljepota je ta što se u nama krije.
Ljepota je pojam jedan.
I ljepota je tužna.
Po sebi ona tužna nije,
Već po krhkosti i nesigurnosti koje u sebi krije.

Ono što ja u tebi obožavam,
Tvoja nadarenost nije.
Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava,
-- Slobodna ptica uvrh planinskog neba treptava,
Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava,
Svega što se u srcima ljudi u stvari krije.

Ono što ja u tebi obožavam
Nije ljupka muzika tvoga glasa,
Koja se stalno obnavlja svakog časa,
Dražesna i vazdušna kao misao tvoja,
koja zbunjuje i smiruje osjećanja moja.

Ono što ja u tebi obožavam,
Mati, koju sam izgubio, nije.
Ni sestra, koju sad zemlja krije,
Ni mrtav otac nije.

Ono što ja u tebi obožavam
Nije nagon materinstva duboka,
Otvoren kao rana u srcu tvoga boka.
Ni tvoja čistota. Ni tvoja nečistota.
Ono što ja u tebi obožavam -- neka mi bol i utjehu nosi!
Ono što ja u tebi obožavam život je koji prosi.

(Manuel Bandeira-Brazil)

NOKTURNO I ELEGIJA

Ako upita za mene, nacrtaj na zemlji
znak križa od tišine i pepela
preko mutnog imena koje podnosim.
Ako upita za me, kaži da sam umro
i da se raspadam ispod mravinjaka.
Kaži joj da sam sada grana naranče
i krotka zastavica na nekome tornju.

Nemoj joj reći da još uvijek plačem
grleći prazninu njene odsutnosti
gdje je njen slijepi oblik ostao utisnut
uvijek čekajući da se tijelo vrati
Krv je lovor koji pjeva i pati
i ja ću uzalud čekati pod njegovom sjenom.
Već je večer.A ja sam nijema riba.

Ako upita za me, daj joj ove oči,
ove sive oči i ove prste;
I kaplju krvi u ovoj maramici.
Kaži da sam nestao,da sam se pretvorio
u tamnu jarebicu, u patvoreni prsten
na nekoj obali zaboravljenih sita:
reci joj da lutam od šafrana do ljiljana.

Reci joj da htjedoh sačuvati njene usne
i nastaviti palaču njena čela.
Ploviti jednu noć u njenim kosama.
Naučiti boju njenih zjenica
i blago se ugasiti na njenim grudima,
potonuti kao ponoć, obamrijeti
uz mrmor gostionica i sordina.

*
Ako upita za me, reci da boravim
u listu primoga i u akaciji.
Ili, ako ti je draže, reci da sam umro.
Daj joj uzdah moj i moju maramicu,
moju utvaru u brodu ogledala.
Možda plačem u lovoru ili tražim
svoje sjećanje u obliku jedne zvijezde.

(Emilio Ballagas-Kuba)

ARIOSO

Negdje o nama uvijek smo zajedno,
negdje u nama nigdje ne može pobjeći naša ljubav
Negdje, o negdje svi su vlakovi otišli, a svi satovi stali:
negdje u nama uvijek smo ovdje i sada,
uvijek smo ti do stapanja i zamjene,
iznenada smo čudo čuđenja i promjene,
val što se ruši, vatra ruža i snijeg.

Negdje u nama gdje su kosti izbijeljele
kad je popustila žeđ istraživača i sumnjača
do zanijekanog sklizanja
do zapečaćenog napuštanja
O oblače utješe!
negdje u nama gdje su njihove kosti izbijeljele a čudesa se sastala
diže se daleka izvjesnost kao talasanje talasanja
zrcališ našu daljinu kao talasanje daljinu zvijezde
zrcalim našu blizinu kao talasanje blizinu zvijezde
san uvijek skida masku i postaje ti
što se u bolu od mene odmiče
do ponovnog povratka
do ponovnog povratka meni
sve više i više u nama, sve više i više ti.

(Erik Lindgren-USA-California)

ZAŽELJEH UMRIJETI PROŠLE NOĆI

Zaželjeh umrijeti prošle noći.
Umrijeti, al preplaših se, jer sam bila sama,
Duboka kao more bješe tama.

Što će mi sati i noći i dani
I tijelo moje kad tebe nema.

Zaželjeh umrijeti, ali smrt bje preblizu
I prekrupnim me pogleda okom,
U precrnom pogrebnom plaštu.
(Inger Hagerup-Norveška)

POSTOJI SIGURNO NETKO

Postoji sigurno netko
Tko me jednom ubio
A zatim otišao
Na vrhovima prstiju
Ne narušivši svoj savršeni ples

Zaboravio me položiti na krevet
I ostavio me da stojim
Svezana čvrsto
Na putu
Sa srcem zarobljenim kao i prije
S očima nalik
Na njihov odraz u vodi još čist

Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta
Oko mene
Zaboravio sklopit moje oči gladne
I dopustio im tu pustu strast

(Anne Herbert-USA)