Postoje tri stvari,

pored kojih ne mogu proći

i zatvoriti oči:

Uplakano dijete...

Ispruženi dlan...

I ranjeno srce...

Postoje tri stvari,nad kojima

zatvaram oči

i prolazim

ne pokušavajući otvoriti

sljepilo koje

samo milost Vječnoga

može izliječiti, a to su:

Praznoća uma

koji sam sebe bestidno

zavarava maskom svemogućnosti...

I zabranjuje pomisao

da dijete

smije ostati dijete...

Da ruke,koje trebaju pružiti

samo nježnost,

trebaju biti pretvorene

u zamah nezamislive

rotirajuće igre stvarnosti,

koja sa istinskom ljubavlju

nikad dodir neće imati...

Da bahatost srca

koje za bol ne zna,

pobijedi milosrđe srca

koje, ozdravljeno,

bol drugog  srca razumije...

Postoje tri stvari, koje mudrost

duše želi spojiti u jedno:

dubinu ljubavi neba...

Ljepotu dječjeg srca...

I svetost ruku

kad se sklope u molitvu...

Kakve god riječi bile,

makar uzdahom izrečene,

netko će čuti..

Onaj, koji tisuću imena ima

i nema nijedno ime...

Onaj koji me sad,

u ovom trenutku ljubi i gleda

a ja ga samo nazirem

iza velova postojanja...