Ne govori mi žalobno

Da život tek je isprazan san

Jer duša je mrtva koja spava

I ništa nije onako kako izgleda

 

Život je stvaran Život je ozbiljan

A grob mu nije cilj

Prah si bio i u prah ćeš se vratiti

no to se ne odnosi na dušu

 

Ni radost ni tuga

Nisu nam suđeni

Suđeno nam je raditi

Svaki dan za korak dalje biti

 

Umijeće traje,a Vrijeme brzo promiče

A naša srca premda izdržljiva i hrabra

Poput prigušenih bubnjeva udaraju

Povorku vode do groba

 

U širokim bojnim poljima svijeta

u logoru života

Ne budi poput tupe stoke koju vode

Budi junak usred pometnje

 

Ne vjeruj u Budućnost kako god ugodna bila

Neka mrtva prošlost pokopa mrtve

Djeluj..radi u živoj sadašnjosti

Sa Srcem iznutra i Bogom nad glavom

 

Životi velikana podsjećaju

Da i naš život može biti uzvišen

Pa na odlasku stoga

Ostavi tragove u pijesku vremena

 

Tragove koje netko će drugi

Dok plovi neveselim životom

Taj napušteni brat u brodolomu

Vidjeti,te osjetiti nadu i hrabrost

 

Stojimo stoga uspravno i radimo

Spremni na svaku sudbinu

I dalje stvaramo i dalje tražimo

Učimo raditi i čekati