TAJNA SA SIRIUSA

 

         Kad su se prvi doseljenici sa Siriusa iskrcali na čistine u prašumi Amazonije, njihovi su vođe i učitelji najprije obavili starinski obred preobražaja. Po svršetku obreda, doseljenici, njihove životinje, pa čak i njihove knjige i sprave, poprimili su zemaljska obličja.

         Njihove dugoljaste zjenice postadoše kružnice, a čeono se oko zatvorilo. Njihovi satovi stadoše pokazivati zemaljsko vrijeme. Njihove se životinje nađoše što u krznu jaguara, što pod perjem kecal-ptica, što u koži velikih guštera. Zelena im krv pocrveni, a misli im se natopiše poviješću kraja, u koji su sletjeli. Povjerovaše da su urođenici, da su oduvijek tu, na tomu mjestu gdje su maloprije sletjeli, i da mogu nabrojiti imena predaka sve do u prvo koljeno.

         Samo što su, iz sebi nepojamnih razloga, svake večeri gledali u zvijezdu Sirius, kao da se hrane njezinom svjetlošću.

 

         Tek je jedan od učitelja zadržao jasno sjećanje na Sirius – jer takav bijaše dogovor prije seobe. Na samrti, povjerio je ovo plemenito znanje svojemu izabranom nasljedniku. Pod zakletvom šutnje, tajna je podrijetla silazila samo s jednoga na samo jednoga. Ostali nisu smjeli ni naslutiti, kamoli saznati - kako im to saznanje ne bi omelo prilagodbu na zemaljski život.

         Tako je to trajalo tisućama godina.

         Onda jedan od nasljednika tajne, mučen željom da pomogne zajednici, jednoga dana ovako pomisli:

“Ono što je bilo dobro u starostavna doba, možda nije dobro danas. Jer možda bi svijest o vlastitu korijenu pomogla ovomu potuljenom i nesnađenomu narodu...”

Teret tajne tlačio ga je do iznemoglosti. No na koji način doskočiti zakletvi šutnje? Došao je na zamisao kako će otpoštovati zakletvu i istovremeno kazati tajnu. Iskopati će rupu u zemlji, i izgovoriti u nju cijelu priču svoje rase i pradomovine. Tako je i učinio. Da, on je bio prvi, koji se toga dosjetio.

Ali nije mogao znati da su ga čuli. Tko? Vjerojatno papige. One su rastrubile vijest o Siriusu. Vijest su potom preuzele trske i frule. Kad su šukun-šukun-potomci doseljenika čuli ovu vijest, presenetili su se. Pomislili su da se radi o podvali, i da je netko naučio papige neslanoj šali. I da ne bi ispali smiješni, počeše ismijavati svoje izvanzemaljsko podrijetlo. Žestoko se okomiše na one rijetke, koji su javno ili tajno odlazili papigama i trskama, da bi čuli još pokoju dragocjenu riječ.

Tako se tajna ipak sačuvala tajnom pomoću nemašte i kratkoumlja.

 

Zašto je bila ostavljena na čuvanje samo jednomu? Vjerojatno zato što nije sazreo još netko da bude jedan s tim jednim; odnosno, što još nisu prispjeli neki, koji bi se udjenuli u istu jednost. Tajna je u međuvremenu postala živim bićem, koje ravna svojom sudbinom na taj način, što sve odluke prepušta Siriusu.

  

        

Pojmovnik, redom:

 

Sirius = obična zvijezda, ukoliko se ne raspitate kod Dogona, tih osiromašenih ostataka Atlantiđana.

 

 

Vježbe, preporuke, pitanja:

 

         Pronađite na nebu Sirius. Kad ga pronađete, zagledajte se u nj. Potom saslušajte u sebi bezglasno pitanje: “A što ako je to istina”?

         Ne žurite se s odgovorom. Za početak dostaje pitanje.